U trenutku kada se Bosna i Hercegovina nalazi na ivici potpune političke destabilizacije, pojedinci poput Gorana Petronijevića, predsjednika Centra za obnovu međunarodnog prava, javno zagovaraju skandalozne poteze koji nemaju ništa sa pravdom i ustavno-pravnim poretkom.
Njegove izjave o „pravom odgovoru“ kroz najavljeni referendum u Republici Srpskoj, zapravo predstavljaju otvoreni poziv na urušavanje države i ignorisanje osnovnih načela vladavine prava.
Petronijević se u svom licemjernom istupu pravda da je na djelu „nasilje nad srpskim narodom i Republikom Srpskom“ i da se „faktički poništava volja građana“. Ovo je ne samo pravno neodrživo, već i politički opasno jer širi lažne narative i podriva povjerenje u državne institucije. Njegovo selektivno tumačenje ustava, u kojem tvrdi da samo narod može oduzeti mandat predsjedniku RS-a, zanemaruje očigledne presude relevantnih pravosudnih institucija koje nisu slučajno donijele odluke o Miloradu Dodiku.
Pozivajući se na „iznuđeni, ali pravi odgovor“ – referendum – Petronijević otvoreno poziva na legitimizaciju nelegalnih postupaka i političku destabilizaciju koja može imati nesagledive posljedice po čitavu zemlju. Takav referendum neće biti ništa drugo do mehanizam za dalju podjelu, jačanje etničkih tenzija i urušavanje državnog sistema, a njegova tvrdnja da „ne postoji ništa iznad referenduma“ samo je opasna laž za mase koje su umorne od političkih manipulacija.
Dalje, Petronijević bez ikakvog pokrića tvrdi da je Bosna i Hercegovina „međunarodno priznata, ali ne i suverena država“, te da je „suverenitet okrnjen djelovanjem mandata visokog predstavnika“, što je direktna podvala koja podriva i ugrožava pravni okvir zemlje. Njegove teze služe samo za opravdavanje antisistemske politike i nipodaštavanje institucija koje su osnov državnog poretka.
Ne smijemo zaboraviti da je upravo takva vrsta narativa i populističkih poziva na „narodnu volju“ dovela do brojnog urušavanja mira i sigurnosti u regionu. Petronijevićeve izjave i djelovanje nisu ništa drugo do nastavak destruktivne politike koja potkopava svaku šansu za stabilnu i demokratsku budućnost Bosne i Hercegovine.
Ono što Petronijević i slični njemu ne žele da priznaju jeste da je sudski proces i presuda Dodiku dokaz da pravda ipak postoji, te da niko nije iznad zakona, pa ni oni koji se pozivaju na lažne „narodne mandate“ da krše državne institucije i legitimitet. Njegova podrška najavljenom referendumu nije ništa drugo do korak ka daljoj dezintegraciji države, otvaranju vrata za nove sukobe i produbljivanju krize koja prijeti miru u cijelom regionu.
U konačnici, Goran Petronijević nije glas razuma ni pravde, već opasan agitator koji, svojim bezobzirnim izjavama, unosi otrov u ionako napetu političku situaciju i aktivno učestvuje u razaranju Bosne i Hercegovine kao suverene, multietničke države.
