Dok su domaćinstva širom Federacije Bosne i Hercegovine posljednjih godina suočena sa sve višim računima za električnu energiju, poslovni rezultati Elektroprivrede BiH kreću se u potpuno suprotnom smjeru.
Umjesto finansijske stabilizacije nakon povećanja cijena, najveća elektroenergetska kompanija u Federaciji završila je još jednu godinu u minusu, uz pad proizvodnje, rast uvoza električne energije i sve izraženije probleme u lancu koji povezuje rudnike i termoelektrane.
Najnoviji podaci pokazuju da je kompanija drugu godinu zaredom poslovala s gubitkom, čime je nastavljen trend koji ozbiljno nagriza finanske temelje preduzeća. Posebno zabrinjava činjenica da su negativni rezultati ostvareni uprkos značajno većim prihodima od prodaje električne energije, koji su porasli nakon korekcija cijena za domaćinstva.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da veći prihodi znače i bolje poslovanje. Međutim, stvarnost je potpuno drugačija. Rashodi su rasli brže od prihoda, a najveći udar došao je iz segmenta proizvodnje, odnosno njenog nedostatka. Kada nema dovoljno vlastite proizvodnje, sistem je prisiljen energiju kupovati na tržištu, gdje su cijene često višestruko veće od troškova domaće proizvodnje.
Upravo tu počinje glavni problem Elektroprivrede BiH. Godinama je kompanija bila sinonim za stabilnog proizvođača električne energije i jednog od najvećih izvoznika u regionu. Danas se suočava sa situacijom u kojoj sve češće mora kupovati električnu energiju kako bi zadovoljila vlastite potrebe i osigurala uredno snabdijevanje potrošača.
Pad proizvodnje posebno je izražen u termoenergetskom sektoru. Nedostatak uglja doveo je do smanjenog rada termoelektrana, što je izazvalo domino-efekat kroz cijeli sistem. Rudnici nisu isporučili planirane količine uglja, proizvodni planovi nisu realizovani, a manjak energije morao se nadomjestiti skupim nabavkama na tržištu.
Takav model poslovanja dugoročno je neodrživ. Svaki megavat-sat kupljen na tržištu dodatno opterećuje finansije kompanije i smanjuje mogućnost ulaganja u modernizaciju postrojenja, obnovljive izvore energije i razvoj mreže. Umjesto investicionog ciklusa, sve više novca odlazi na pokrivanje tekućih problema.
Još jedan podatak dodatno otvara pitanja o upravljanju kompanijom. U godini obilježenoj gubicima i upozorenjima o mogućim problemima s likvidnošću, broj zaposlenih nije smanjen nego povećan. To se dogodilo uprkos ranijim najavama racionalizacije poslovanja i optimizacije troškova.
Istovremeno, potrošnja električne energije nastavila je rasti. To pokazuje da povećanje cijena nije značajno promijenilo navike potrošača, ali jeste povećalo finansijski teret za građane. Elektroprivreda se tako našla u paradoksalnoj situaciji – naplaćuje skuplju električnu energiju, ostvaruje veće prihode, ali istovremeno bilježi nove gubitke.
Poseban izazov predstavlja i pitanje finansijskih rezervi. Nakon dvije uzastopne godine negativnog poslovanja, prostor za pokrivanje gubitaka postaje sve uži. Stručnjaci upozoravaju da bi nastavak ovakvog trenda mogao dovesti do ozbiljnih posljedica po finansijsku stabilnost kompanije i otvoriti pitanja dugoročne održivosti postojećeg modela poslovanja.
Sve to događa se u trenutku kada energetski sektor prolazi kroz velike promjene. Evropsko tržište ubrzano prelazi na nove izvore energije, ulaganja u obnovljive projekte postaju ključna za budućnost, a tradicionalni model oslonjen na ugalj suočava se s rastućim ekonomskim i regulatornim pritiscima.
U takvim okolnostima Elektroprivreda BiH ulazi u period u kojem više neće biti dovoljno privremeno sanirati posljedice. Potrebne su duboke strukturne promjene, rješavanje problema u rudnicima, povećanje efikasnosti proizvodnje i jasna strategija razvoja energetskog sektora.
Za sada je jedino izvjesno da su građani platili više, dok je kompanija ostala suočena s istim problemima. Umjesto očekivanog oporavka nakon poskupljenja električne energije, Federacija BiH dobila je sistem koji proizvodi manje, kupuje više i sve teže održava finansijsku ravnotežu. To je upozorenje da se problemi u energetskom sektoru više ne mogu skrivati iza korekcija cijena, jer račun na kraju, po pravilu, ponovo stiže građanima.
