Ideja građanske Bosne i Hercegovine već decenijama zauzima posebnu, ali često marginaliziranu poziciju u političkom prostoru zemlje.
Njeni zagovornici promiču model društva u kojem etnička pripadnost nije determinanta političkog utjecaja, gdje su građanske vrijednosti, ravnopravnost i vladavina prava temelj političkog odlučivanja. Ipak, unatoč višegodišnjem prisustvu građanskih stranaka u vlasti i izborima pojedinih lidera na najviše funkcije, čini se da se ova vizija suočava sa snažnim ograničenjima u praksi.
Kritičari često ističu skromne političke rezultate građanskih opcija kao dokaz njihove neefikasnosti, pa i neizvodivosti same ideje. Njihova logika sugerira da je budućnost građanske politike u BiH iluzorna i da bi je trebalo odložiti „ad acta“. Ipak, ovakav zaključak zanemaruje kompleksnost političkog sistema i dugoročnu prirodu promjena koje građanska politika nastoji ostvariti. Politički rezultati jedne ili dvije stranke ne mogu se koristiti kao mjerilo vrijednosti i opravdanosti same ideje.
Postdejtonska Bosna i Hercegovina oblikovana je kroz etničke zajednice koje su tokom decenija konsolidirale vlastite političke pozicije. Ovakav okvir, gdje etnički interesi imaju formalnu i neformalnu dominaciju, čini borbu za građansku politiku izrazito izazovnom. Etnički homogenizirane sredine često ograničavaju prostor za nadetničke inicijative, dok multietnična urbana i državna središta pokazuju najveći potencijal za građanski utjecaj. Upravo tu se bilježe rijetki, ali značajni uspjesi građanskih stranaka, što potvrđuje da postoji društvena podrška za ovakvu politiku, čak i u uvjetima gdje je politički okvir nepovoljan.
Jedan od ključnih izazova je pitanje sudjelovanja građanskih stranaka u vlasti zajedno sa strankama koje zastupaju etničke interese. Često se javlja moralizatorska kritika da takve koalicije znače prihvaćanje nacionalističkih vrijednosti. Analitički pristup, međutim, pokazuje drugačije: u trenutnoj političkoj strukturi Bosne i Hercegovine, gdje etnički blokovi koriste instrumente blokade i etničkih veta, jedini način da građanske opcije imaju realan utjecaj jeste participacija u vlasti. To omogućava da se procesi nadziru i da se spriječi njihova instrumentalizacija u korist etničkih interesa, bez odustajanja od građanskih principa.
U prošlim izborima za Predsjedništvo BiH primjetno je da su kandidati percipirani kao građanski ostvarili zapažene rezultate. To potvrđuje da među stanovništvom postoji značajan potencijal za građansku politiku, što pruža nadu i legitimitet daljnjoj borbi za ove vrijednosti. Ovaj potencijal treba strateški pretvoriti u konkretne političke inicijative i programe koji će povećati prisutnost građanske politike i u etnički homogenim sredinama.
Važno je naglasiti da borba za građansku BiH nije pitanje jednog mandata, pojedinačne stranke ili pojedinca. Riječ je o višedecenijskom procesu, koji zahtijeva strpljenje, kontinuirano organiziranje, savjesno vođenje politike i angažman šire javnosti. Kritike upućene zagovornicima građanske politike koje se temelje na trenutnim neuspjesima zanemaruju širu sliku – da ideja opstaje i da njeno značenje nadilazi pojedinačne političke rezultate.
Strategija građanskih stranaka u budućnosti mora biti vođena pragmatizmom. To uključuje stvaranje koalicija sa partnerima koji dijele osnovne vrijednosti države, strateško pozicioniranje u vlasti i aktivno sudjelovanje u odlučivanju. Cilj nije kompromis s etničkim vrijednostima, već maksimalan utjecaj na procese u okvirima ustava i zakona, sprječavanje dominacije nacionalističkih interesa i osiguravanje da građanski glasovi imaju stvarnu težinu.
U konačnici, građanska Bosna i Hercegovina ne smije biti posmatrana kroz prizmu kratkoročnih rezultata ili dnevno-političkih tenzija. Njena vrijednost leži u kontinuiranom jačanju društvene kohezije, ravnopravnosti i vladavine prava, a njen uspjeh zavisi od dugoročnog angažmana građana, strateške politike i sposobnosti zagovornika da opstanu u složenom političkom okruženju.
