Bivši ministar odbrane Herceg-Bosne, Bruno Stojić, osuđen na 20 godina zbog ratnih zločina, ipak je sinoć je avionom stigao u Zagreb, izazivajući talas negodovanja i šok među žrtvama i javnošću.
Njegov dolazak u Hrvatsku protekao je uz incident u Beču, gdje ga je austrijska policija zaustavila zbog administrativne greške, što samo dodatno oslikava slabost međunarodnog sistema nadzora i kontrole osuđenika za ratne zločine.
Stojić je, podsjetimo, zajedno sa još pet visokih vojnih i političkih zvaničnika, osuđen pred Haškim tribunalom 2017. godine za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, čija je srž bila etničko čišćenje Bošnjaka i pokušaj pripajanja dijela Bosne i Hercegovine Hrvatskoj. Presudom je, između ostalog, impliciran i tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ali i ministar odbrane Gojko Šušak te general Janko Bobetko.
Unatoč težini zločina, Stojić je pušten na uslovnu slobodu nakon što je odslužio tek dvije trećine kazne u Austriji. Njegov povratak u Zagreb dočekali su prijatelji i porodica, dok pravda za hiljade žrtava ostaje na čekanju.
Odluka da osuđeni ratni zločinac napusti zatvor izaziva opravdanu zabrinutost i frustraciju među građanima koji su očekivali da pravda u potpunosti stigne do kraja. Šta poručuje činjenica da od šestorice visokih zvaničnika, u zatvoru danas ostaje samo Jadranko Prlić? Poruka je jasna: impunitet i privilegije i dalje su jači od pravde i žrtava.
Dolazak Stojića u Hrvatsku ne simbolizira kraj njegove kazne – već sramotu međunarodnog sistema i nepravdu prema onima koji su izgubili najmilije, podsjećajući da ratni zločini, čak i kada su dokumentovani i presuđeni, još uvijek mogu biti nagrađeni slobodom.
Ako išta pokazuje ovaj slučaj, to je da pravda može biti parcijalna, selektivna i podložna politikama i vezama, dok istina o ratnim zločinima ostaje višegodišnja rana za Bosnu i Hercegovinu i njen narod.
Žrtve zaslužuju više od “uslovne slobode” i tihe proslave porodice. One zaslužuju pravu odgovornost i jasan znak da zločini ne prolaze nekažnjeno, a ova situacija pokazuje koliko daleko od toga još uvijek jesmo.
