U posljednjih nekoliko godina, svjedoci smo nevjerovatne dominacije HDZ-a i SNSD-a u sportskim savezima Bosne i Hercegovine.
Fudbal, košarka, rukomet i drugi sportovi postali su arene u kojima ove političke stranke nameću svoju kontrolu. No, ta kontrola ne zaustavlja se samo na sportu. Isto se dešava i u medijima i kulturi, gdje se širi njihov utjecaj i moć, dok trojka bespomoćno gleda.
Preuzimanje sportskih saveza od strane HDZ-a i SNSD-a nije slučajno. Ove stranke su prepoznale moć sporta kao sredstvo za sticanje popularnosti i jačanje političkog utjecaja. Kroz kontrolu nad sportskim savezima, one osiguravaju da resursi, sponzorstva i finansiranje budu usmjereni prema klubovima koji su im lojalni, dok se marginaliziraju oni koji nisu pod njihovom kontrolom. Ovaj pristup omogućava im ne samo da ojačaju svoje baze podrške, već i da utiču na društvene procese kroz sport. Sport je postao instrument za održavanje statusa quo, mjesto gdje se politički i ideološki ratovi vode preko lopte i parketa.
Glupost i manipulacija kao alat za očuvanje vlasti
Slična situacija je i u medijima i kulturi. HDZ i SNSD su sistematski preuzeli kontrolu nad ključnim medijskim kućama i kulturnim institucijama. Ova kontrola im omogućava da oblikuju javno mnijenje, plasiraju svoje narative i marginaliziraju glasove opozicije.
Mediji pod njihovom kontrolom često služe kao platforme za promociju političkih agendi ovih stranaka, dok kulturne institucije postaju alatke za jačanje nacionalističkih retorika. Naši televizijski ekrani i novinski stupci postali su poligoni za propagandu, a kultura je svedena na sredstvo za cementiranje političkih pozicija.
Dok HDZ i SNSD konsolidiraju svoju moć i uticaj, politički subjekti poput Trojke, predvođene Elmedinom Konakovićem, čine se potpuno neefikasnim u suprotstavljanju ovom procesu. Konaković i njegova stranka konstantno prebacuju krivicu za svoje neuspjehe na SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića. Ova strategija, međutim, samo prikriva činjenicu da je Konaković zapravo produkt SDA-a kao i mnogih u njoj.
Umjesto da se bave suštinskim pitanjima i nudi konkretna rješenja za izazove s kojima se suočava Bosna i Hercegovina, Konaković se upušta u besplodne političke sukobe koji ne donose nikakve stvarne promjene. Njegova politička igrarija postala je groteskna parodija na stvarnu borbu za promjene.
Bošnjacima neće doći glave ni Rusi, ni Dodik, već njihovi Čovići: Glas za „Trojku“ je glas za Dragana Čovića?
Dominacija HDZ-a i SNSD-a u sportu, medijima i kulturi, zajedno sa neefikasnošću trojke, predstavlja ozbiljan izazov za demokratske procese u Bosni i Hercegovini. Potrebna je nova politička strategija koja će se usprotiviti ovoj konsolidaciji moći i ponuditi stvarna rješenja za probleme sa kojima se suočava društvo. Stranke trojke moraju prepoznati važnost kohezivnog i sveobuhvatnog pristupa koji neće biti zasnovan na prebacivanju krivice, već na konkretnim akcijama i politikama koje će donijeti stvarne promjene.
Ukoliko se ne pronađe način da se suprotstavi ovoj dominaciji, Bosna i Hercegovina će i dalje ostati zarobljena u začaranom krugu političkih manipulacija i neefikasnosti, što će dodatno otežati put ka stabilnoj i prosperitetnoj budućnosti. Naša budućnost zahtijeva hrabrost, viziju i odlučnost – osobine koje trenutna "Trojka", nažalost, ne pokazuje.
