NAMETNUTI LIDERI I NEZNANJE

Glupost i manipulacija kao alat za očuvanje vlasti

Milorad Dodik Dragan Čović Trojka

U Bosni i Hercegovini najvažnija borba nije samo protiv ekonomskih nedaća, političke korupcije ili etničkih sukoba; ona je u suštini borba protiv gluposti, neukosti, zaostalosti i neprosvijećenosti koje potiču iz naše vlastite unutrašnjosti.

Naša stvarna prijetnja dolazi iz neznanja i nesposobnosti domaćih političara koji su se, umjesto da budu lideri i promotori promjena, pretvorili u marionete koje služe isključivo vlastitim interesima i ličnom bogaćenju. Ovi politički paraziti održavaju se na vlasti manipulacijama i praznim obećanjima, dok istinski problemi ostaju neriješeni.

Politika u Bosni i Hercegovini već duže vrijeme nije samo alat za ostvarivanje društvenih ciljeva, već je postala arena za borbu za vlast i fotelje, gdje se prioriteti okreću prema ličnim interesima i političkoj taktici umjesto stvarnim potrebama građana. Političari, koji su često nametnuti od strane stranih interesnih grupa, prepoznati su kao ličnosti kojima je lako manipulisati, a samim tim i lakše upravljati narodom ako ga drže u neznanju i podijeljenosti. Ovaj manipulativni pristup nije samo nedemokratski, već je duboko štetan za društvo u cjelini.

Većina političkih lidera, umjesto da se posveti stvaranju bolje budućnosti za sve, koristi politiku kao sredstvo za održavanje vlastite moći i privilegija. Njihov rad je često obavijen velom tajne, a njihovi javni nastupi su samo još jedan način da se skrene pažnja s njihovih neuspjeha i nesposobnosti. Dok se zaista važna pitanja, poput obrazovanja, zdravstva i ekonomske stabilnosti, zanemaruju, političari se bave trivialnim pitanjima i populističkim izjavama koje služe samo kao maska za njihov stvarni cilj – očuvanje vlastite pozicije.

Naša stvarnost često nalikuje na vječnu igru "zavadi pa vladaj", gdje se narod neprekidno drži u stanju sukoba i nesigurnosti kako bi se lakše manipuliralo njihovim željama i potrebama. Umjesto da se bore za zajedničke interese i prave promjene, političari se igraju s emocijama i potrebama naroda, stvarajući tenzije koje im omogućuju da zadrže kontrolu i moć.

Gledajući kroz ovu prizmu, postaje jasno da su svi naši problemi – od međusobne mržnje i sukoba, do ekonomske stagnacije i kriminala – direktna posljedica ne samo političke korupcije, već i dubokog nedostatka inteligencije i mudrosti među našim liderima. Oni su, svjesno ili nesvjesno, postali barijere koje nas sprječavaju da napredujemo i razvijamo se kao društvo.

Stoga, ako želimo stvarnu promjenu, moramo se posvetiti borbi protiv gluposti i neukosti (kupljenim diplomama) koje su se ukorijenile u našem političkom sistemu. Moramo zahtijevati transparentnost, odgovornost i istinsku predanost od naših lidera. Također, moramo se kolektivno usprotiviti stranom uticaju koji je omogućio da nam političari budu nametnuti, a ne izabrani.

Dovoljno je bilo laži i manipulacija. Vrijeme je da se probudimo i suočimo s istinom – naši političari su postali naši najveći neprijatelji, koristeći našu strpljivost i podijeljenost da bi zadržali svoju moć. Borba protiv ove vrste političke degradacije je, nažalost, najvažnija borba koju moramo voditi ako želimo izgraditi bolje društvo za sve nas. Vrijeme je da ustanemo protiv laži i korupcije, da zahtijevamo promjene i da preuzmemo sudbinu u svoje ruke.

Samo tada možemo očekivati svjetliju budućnost za našu djecu i nas same.