Henry i Kiki nisu blizanci, ali svakako tako izgledaju.
Henry je nekada bio glavni i jedini pas u kući. Ipak, bio je usamljen i stalno je gledao u svoju vlasnicu, kao da je želio da kaže kako bi volio imati prijatelja.
Zato je ona odlučila da dovede još jednog psa. Izbor je pao na Kikija, koji je bio Henryjeva slika i prilika, piše Dodo.
Dva svetlosmeđa psa ubrzo su postali nerazdvojni.
Oni svaki dan provode zajedno: griju se ispod prekrivača, spavaju zagrljeni, jedan drugog umivaju, voze se u autu, zavaljeni u udobnu korpu, zajedno degustiraju kikiriki puter, namještaju se u istoj pozi za selfi, osvajaju travnjak i trče po njemu odjeveni u istu odjeću, čak i istovremeno mašu repovima.
Jedini "detalj" po kome se razlikuju je boja ogrlice i povoca: Henry ima zelenu, a Kiki ružičastu.
Oni obožavaju da isture glave kroz prozor automobile i uživaju dok im uši "landaraju" na vjetru.
Laju istovremeno na nešto ili nekoga, vole vožnju šumom i nesebično dijele zajednički prostor, prelijepu kućicu u bašti, okruženu cvijećem i zelenilom.
Kad padne snijeg, trčkaraju po hladnom bijelom prekrivaču i zajedno ostavljaju tragove. Ako Henry počne da kopa ispod stepeništa, Kiki se odmah pridružuje.
Možda najjači zajednički usnimljen kadar prikazuje ove simpatične kuce u starorimskim kostimima: oko tijela su im vezane bijele marame, a na glavama ponosno stoje vjenčići od bršljanovog lišća!
