Prema podacima Sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH, u ovom trenutku nedostaju hiljade ljekara.
Dok se zdravstvene ustanove širom Federacije Bosne i Hercegovine suočavaju s hroničnim nedostatkom kadra, stručnjaci upozoravaju da bi, bez hitne intervencije države, cijeli sistem mogao doživjeti potpuni krah.
Desetine ljekara specijalista i doktora medicine svake godine napuštaju zemlju, a oni koji ostaju rade pod pritiskom koji prijeti sigurnosti i pacijenata i medicinskog osoblja. Prema podacima Sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH, u ovom trenutku nedostaju hiljade ljekara.
Marina Berberović, predsjednica Sindikata, ističe kako praktički ne postoji grana medicine koja nije deficitarna. Situacija je najdramatičnija u anesteziologiji i urgentnoj medicini. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu, primjerice, radi svega pet ili šest specijalista urgentne medicine, dok su pojedini dijelovi zemlje, poput Posavskog kantona, donedavno bili potpuno bez kardiologa. Slična situacija je i u domovima zdravlja, gdje je nedostatak pedijatara postao svakodnevica.
Poseban problem predstavlja odlazak mladih specijalista u koje je država uložila značajna sredstva. Proces obrazovanja i specijalizacije je skup i dugotrajan, a kada gotov stručnjak napusti zemlju, sistemu je potrebno najmanje šest do sedam godina da educira novu osobu koja ga može zamijeniti. Uz to, starosna struktura zaposlenih u zdravstvu posebno je nepovoljna jer se veliki broj ljekara nalazi u posljednjem desetljeću pred penziju, o čemu se, prema riječima struke, ne vodi dovoljno računa na federalnom nivou.
Odlasku kadra uvelike pridonose i drastične razlike u primanjima. Neujednačena prava rezultirala su time da se osnovna plaća ljekara od kantona do kantona razlikuje za čak 50 posto. Dok se plaće specijalista kreću u rasponu od 2.400 do 3.600 KM, a doktora medicine od 2.000 do 3.000 KM, najviša primanja zabilježena su u Kantonu Sarajevo. S druge strane, najniže plaće isplaćuju se u Posavskom, Kantonu 10 i Zapadnohercegovačkom kantonu. Kada se tome doda činjenica da su plaće u Evropskoj uniji tri do četiri puta veće, jasno je zašto se ljekari odlučuju na odlazak.
Bolji primjer dolazi iz Kantona Sarajevo. Ministar zdravstva Enis Hasanović navodi da su poboljšanjem uvjeta rada uspjeli smanjiti deficit, pa se u javne ustanove vraćaju ljekari iz privatnog sektora, ali i iz drugih dijelova BiH. U ovom kantonu odobreno je oko 400 specijalizacija, a pokrenute su procedure za dodatnih 125, što pokazuje da se strateškim planiranjem stanje može popraviti. Hoće li na kraju svi ostati, vrijeme će pokazati. Međutim, opća slika ostaje siva. Oni koji su ostali u sistemu suočeni su s nemogućim normama. Trenutno jedan tim porodične medicine brine o čak 2.200 pacijenata, što rezultira time da jedan ljekar obavi i do 70 pregleda u jednom danu.
Sindikat i Ljekarska komora FBiH stoga hitno traže izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti kako bi se taj broj smanjio na 1.500 pacijenata. Zaključak struke je jasan: ljekari rade onoliko koliko moraju kako bi zbrinuli sve pacijente, ali je taj broj odavno prešao granice onoga što ljudski i profesionalno mogu kvalitetno odraditi.
