Ruska vojska suočava se s alarmantnim rastom broja zaraženih HIV-om, što je nedavno potvrdilo i Ministarstvo odbrane Rusije.
Podaci pokazuju da je od početka invazije na Ukrajinu incidencija HIV-a među vojnicima porasla više od četrdeset puta u odnosu na period prije rata. Prema analizi Zaklade Carnegie za međunarodni mir, dugoročne posljedice ovog trenda mogle bi nadmašiti direktnu štetu koju je Rusija pretrpjela tokom sukoba.
Već prije 2022. godine, Rusija je imala preko milion osoba zaraženih HIV-om, što čini oko jedan posto stanovništva. Međutim, rat je pogoršao epidemiju: transfuzije krvi i ponovna upotreba šprica u poljskim bolnicama, nezaštićeni spolni kontakti i dijeljenje igala među vojnicima ubrzali su širenje virusa.
Dostupnost suvremene antiretrovirusne terapije (ART) dodatno je smanjena. Prije rata manje od polovine pacijenata u Rusiji imalo je pristup adekvatnoj terapiji, a ratne okolnosti ugrožavaju kontinuirano liječenje, povećavajući rizik od otpornosti virusa na lijekove.
Sistemskim problemima doprinosi i represija prema civilnom društvu i LGBT zajednici, zabrana rada organizacija koje se bave HIV-om te stigmatizacija zaraženih. Pravila koja bi u miru isključivala HIV pozitivne iz vojske sada se zanemaruju, dok regrutacija obuhvata i zatvorenike te stanovnike okupiranih teritorija, bez obzira na zdravstveno stanje.
Dok se u svijetu broj novih slučajeva HIV-a smanjuje zahvaljujući prevenciji i suvremenoj terapiji, Rusija se nalazi među pet zemalja s najvećim brojem novih infekcija. Eksperti upozoravaju da će zaraženi vojnici zahtijevati doživotno liječenje, što dugoročno opterećuje zdravstveni sistem, državni budžet i tržište rada.
Ova epidemija jasno pokazuje kako rat, u kombinaciji s nedostatkom političke volje i sistemskih mjera prevencije, može pogoršati postojeće zdravstvene krize i dugoročno ugroziti demografsku i ekonomsku stabilnost zemlje.
