Sabina Ćudić je prije nekoliko dana samouvjereno i javno zatražila ostavku cijele Vlade Tuzlanskog kantona zbog monstruoznog slučaja seksualne eksploatacije maloljetnica u Tuzli.
Nije birala riječi – “ova vlada je morala pasti jučer, a ne danas”, poručila je liderica Naše stranke, ističući kako sistem odgovornosti mora zahvatiti čitav lanac institucija, od policije do politike. Međutim, kada se gotovo identičan slučaj desio u Kantonu Sarajevo – pod njenim političkim krovom – zavladala je grobna tišina.
Sarajevski slučaj, naime, nije ništa manji ni moralno ni institucionalno gori od tuzlanskog. Dvojica policijskih službenika, ljudi u uniformama, osumnjičeni su za spolno uznemiravanje i zloupotrebu djeteta. Radi se o zločinu koji je, po svojoj prirodi, razoran ne samo za žrtvu nego i za povjerenje u institucije koje bi trebale štititi, a ne povrjeđivati. Ipak, za razliku od Tuzle, u Sarajevu nema poziva na pad vlade. Nema moralnog gnjeva, nema zahtjeva da “vlada padne jučer”. Postoji samo šutnja – gusta, politički izračunata, i do srži licemjerna.
Sabina Ćudić, koja se ponosi principijelnošću i insistira na “jednakim standardima za sve”, sada je u poziciji da te iste standarde primijeni u vlastitom dvorištu. Ali, kao što se često dešava u bh. politici, principijelnost je stvar geografije – vrijedi u Tuzli, ne vrijedi u Sarajevu. Kada tuđu vladu treba rušiti, odgovornost je sveta riječ. Kada je red da se pogleda u ogledalo, sve odjednom postaje “predmet istrage” i “ne treba politizirati”.
Ovakva dvostruka mjerila razaraju svaku vjerodostojnost onih koji se predstavljaju kao nova, moralna i civilizacijska snaga društva. Ako su standardi odgovornosti selektivni – onda nisu standardi, nego alibi. Ako moral postoji samo kada je protivnik na vlasti – onda to nije moral, nego politički marketing.
Javnost u Sarajevu s pravom očekuje odgovor: hoće li Sabina Ćudić, koja je tražila kolektivnu odgovornost u Tuzli, sada učiniti isto i u Kantonu Sarajevo? Ili ćemo svjedočiti novom izdanju stare političke prakse – da je zločin zločin samo kada ga počini neko drugi?
U državi u kojoj su institucije ogrezle u stranačku poslušnost, pravi test karaktera dolazi kada istinu treba izgovoriti protiv svojih. Ćudić je taj test tražila od drugih – sada je red da ga položi sama. I to ne “sutra”, nego danas, baš onako kako je i sama poručila.
