Predsjedavajući Doma naroda i lider HDZ-a BiH Dragan Čović ponovno nas uvjerava da su "partnerstva" na državnom nivou ključ za otključavanje političkih blokada koje već godinama koče svaki ozbiljniji napredak Bosne i Hercegovine.
U zemlji čiji se politički život vrtoglavo kreće u krugovima, svaka nova runda sastanaka i obećanja o "pozitivnom iskoraku" dolazi kao deja vu - izlizana fraza kojom se umiruje javnost dok prave promjene izmiču iz stvarnosti.
Čović, ističući važnost predstojećih sjednica Vijeća ministara i Doma naroda, nada se da će se dugogodišnje prepreke konačno prevazići i da će ključni zakoni i sporazumi biti stavljeni na sto i usvojeni. Na dnevnom redu, kako najavljuje, naći će se pitanja Ustavnog suda, Suda BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Izbornog zakona, ali i hitna fiskalna pitanja poput proračuna i rebalansa, koje očekuje i sama međunarodna zajednica. Naizgled, Čović traži red, stabilnost i jasnoću - ali šta se zapravo krije iza ove standardne političke retorike?
Pitanje je koliko ozbiljno možemo uzeti njegove najave. Protekli mjeseci pokazali su ne samo "neusklađenost" među političkim partnerima već duboke podjele koje vode do nebrojenih blokada, naročito u bošnjačkom klubu Doma naroda, gdje su vitalni zakoni čekali i do pola godine zbog sukoba unutar koalicije. Čović ipak insistira na tome da će naredni utorak biti "test" za bh. političku scenu – vrijeme kada će se, kako on tvrdi, moći jasno vidjeti može li država preći iz faze pregovaranja u fazu provođenja odluka. On je optimistično najavio da će sjednice Vijeća ministara i Doma naroda konačno biti prilika da se usmjere ključne reforme, uključujući pitanja Ustavnog suda, Suda BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, ali i izmjene Izbornog zakona. Međutim, sve se čini kao još jedna predstava za javnost, jer iza tih "pozitivnih najava" čeka isti stari politički narativ – je li ovo stvarno šansa za promjene ili još jedan pokušaj HDZ-a da iznudi popuste od drugih stranaka, posebno od Trojke?
Političari se smiju, a narod plaća cijenu njihove igre – dobrodošli u Bosnu i Hercegovinu!
Tu, međutim, dolazimo do ključne dileme: da li ova okupljanja imaju zaista namjeru da usmjere zemlju ka reformama, ili su samo još jedna predstava u igri moći? Čović kao da zaboravlja da su ovi ključni problemi već desetljećima na stolu, te da je gotovo svaki pokušaj reforme sudstva, Izbornog zakona ili ključnih pravosudnih institucija neslavno propao uslijed političkih kalkulacija i zakulisnih igara. I dok su teme iste, partneri nisu: umjesto stvarne odlučnosti, politička scena izgleda kao poprište taktičkog nadmudrivanja gdje svaka strana čeka priliku da osujeti drugu.
Kao jedan od najiskusnijih političara u zemlji, Čović je svjestan da bez "harmonične atmosfere", kako je to nazvao, neće biti moguće ostvariti nikakav ozbiljan pomak. Ali, koliko su svi ovi sastanci doista usmjereni ka izgradnji konsenzusa? Harmonija na koju poziva više djeluje kao pritisak na druge partnere da popuste u pitanjima na kojima HDZ insistira, a među njima je i davno zacrtana ideja izmjena Izbornog zakona po modelu koji bi osigurao dugoročno političku prednost HDZ-u u Federaciji BiH.
"Fotelje iznad svega: Kad država izgori, bitno je samo da se ostane na vrhu"
Takođe, Čović upućuje i na federalni nivo vlasti, gdje se vidi "iskorak", kako u zakonodavnoj, tako i u izvršnoj vlasti. No, ovakva ocjena možda više govori o političkom zadovoljstvu Čovića unutar koalicije nego o stvarnim promjenama koje bi građani mogli osjetiti. Mnogi bi rekli da, iako institucije rade, one služe isključivo interesima političkih elita, dok osnovne potrebe građana ostaju daleko iza političkih dogovora i retoričkih manevara.
Iako Čović kaže da ne očekuje promjenu američke politike prema BiH, pitanje ostaje otvoreno – hoće li međunarodna zajednica i dalje gledati pasivno na ovakvu stagnaciju i beskonačne runde pregovaranja? Dok političari troše vrijeme u "harmonizaciji" i pregovorima, građani se suočavaju s neumoljivom stvarnošću stagnacije, nesigurnosti i masovnog iseljavanja. Izborni zakon, reforma pravosuđa i budžet – sve su to pitanja koja više nisu samo politička igra već egzistencijalni izazovi za ovu zemlju.
Ukoliko sastanci koji slijede i dalje budu samo pokušaj balansiranja političke moći i dobijanja vremena, građani će sve više biti svjedoci igre u kojoj se njihova budućnost žrtvuje za političke kalkulacije.
