Mogućnost da Sirija preuzme aktivniju ulogu u suprotstavljanju Hezbolahu u Libanu posljednjih dana postala je tema brojnih političkih i sigurnosnih rasprava nakon izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Iako se takav scenarij na prvi pogled može činiti kao pokušaj preuređenja regionalnih odnosa snaga, brojni politički i sigurnosni faktori ukazuju da bi njegova realizacija mogla proizvesti više problema nego rješenja.
Trumpov prijedlog i nova američka računica
Govoreći na marginama samita G7, Trump je izrazio nezadovoljstvo načinom na koji Izrael vodi operacije protiv Hezbolaha u Libanu, poručivši da je izraelska kampanja trebala biti završena mnogo brže. Istovremeno je iznio prijedlog prema kojem bi Sirija mogla preuzeti vodeću ulogu u obračunu s Hezbolahom.
Prema njegovim riječima, novo sirijsko rukovodstvo pokazalo je sposobnost stabilizacije zemlje nakon dugogodišnjeg rata te bi, po njegovom mišljenju, moglo efikasnije ograničiti djelovanje organizacije koju podržava Iran.
Takve izjave odmah su izazvale raspravu među regionalnim analitičarima, posebno zbog činjenice da bi eventualno uključivanje Sirije predstavljalo dramatičan zaokret u odnosima između Damaska, Bejruta, Teherana i Tel Aviva.
Zašto je Hezbolah i dalje ključno pitanje?
Hezbolah već decenijama predstavlja jednu od najutjecajnijih političkih i vojnih organizacija u Libanu. Osim značajnog političkog utjecaja unutar zemlje, organizacija posjeduje i vlastitu vojnu strukturu koja djeluje paralelno s državnim institucijama.
Izrael Hezbolah smatra najvećom sigurnosnom prijetnjom na svojoj sjevernoj granici, dok Iran organizaciju vidi kao jedan od najvažnijih stubova svoje regionalne strategije.
Od početka novog vala sukoba na Bliskom istoku, izraelska vojska intenzivirala je operacije protiv Hezbolahovih položaja u južnom Libanu, što je dovelo do velikih ljudskih gubitaka, masovnih raseljavanja i dodatnog pogoršanja sigurnosne situacije.
Zašto je sirijska intervencija malo vjerovatna?
Iako pojedini američki politički krugovi razmatraju mogućnost većeg angažmana Sirije, postoje brojni razlozi zbog kojih se takav scenarij trenutno smatra malo vjerovatnim.
Prije svega, Sirija se još uvijek nalazi u procesu obnove nakon više od decenije razornog građanskog rata. Državne institucije prolaze kroz reorganizaciju, ekonomija je teško pogođena sankcijama i ratnim razaranjima, dok sigurnosni aparat još uvijek pokušava uspostaviti punu kontrolu nad cijelom teritorijom zemlje.
U takvim okolnostima otvaranje novog fronta protiv Hezbolaha moglo bi predstavljati ogroman teret za Damask.
Dodatni problem predstavlja činjenica da bi svaki direktni sukob između Sirije i Hezbolaha gotovo sigurno izazvao reakciju Irana i njemu bliskih grupa koje djeluju u Iraku, Siriji i Libanu.
Rizik od regionalne eskalacije
Analitičari upozoravaju da bi eventualna sirijska vojna intervencija mogla transformirati postojeći izraelsko-libanski sukob u mnogo širu regionalnu krizu.
U tom slučaju Sirija bi se našla između nekoliko suprotstavljenih interesa:
Izraela, koji želi neutralizirati Hezbolah; Sjedinjenih Američkih Država, koje nastoje smanjiti iranski utjecaj; Irana, koji Hezbolah smatra strateškim saveznikom; Libana, koji pokušava očuvati svoj suverenitet i unutrašnju stabilnost.
Takav razvoj događaja mogao bi dovesti do novih sukoba na sirijsko-iračkoj granici, povećanja aktivnosti proiranskih milicija te dodatne destabilizacije već krhke regionalne sigurnosne arhitekture.
Odnos Damaska prema Libanu
Nova sirijska vlast posljednjih mjeseci više puta je naglašavala da ne želi ulaziti u unutrašnje političke procese Libana. Zvanični Damask nastoji graditi odnose sa susjednim državama na osnovu međusobnog poštovanja suvereniteta i izbjegavanja direktnog miješanja u njihove unutrašnje poslove.
Takav pristup posebno je važan imajući u vidu historijski osjetljive odnose između Sirije i Libana. Svako ponovno vojno angažiranje Sirije na libanskoj teritoriji moglo bi izazvati ozbiljne političke otpore unutar samog Libana i otvoriti stare sporove između dvije države.
Libanska država želi sama riješiti pitanje Hezbolaha
U Bejrutu dominira stav da pitanje oružja Hezbolaha mora biti riješeno kroz državne institucije Libana, a ne putem stranih vojnih intervencija.
Zbog višedecenijskog iskustva s vanjskim utjecajima, značajan dio političkog spektra smatra da bi novo miješanje stranih aktera samo dodatno zakomplikovalo ionako složenu unutrašnju situaciju.
Istovremeno, raste podrška jačanju uloge libanske vojske i državnih institucija kao jedinog legitimnog okvira za rješavanje pitanja naoružanih grupa unutar zemlje.
Slabljenje utjecaja Hezbolaha
Posljednja istraživanja javnog mnijenja ukazuju na značajne promjene raspoloženja i u Siriji i u Libanu.
U Siriji velika većina građana negativno ocjenjuje ulogu Hezbolaha tokom građanskog rata, smatrajući da je organizacija doprinijela produžavanju sukoba i jačanju represivnih struktura bivšeg režima.
S druge strane, u Libanu raste broj građana koji smatraju da postojanje paralelne vojne strukture predstavlja prepreku stabilnosti države, ekonomskom oporavku i normalizaciji odnosa sa međunarodnom zajednicom.
Takvi trendovi ukazuju na postupnu eroziju političke i društvene podrške koju je Hezbolah godinama uživao u određenim dijelovima regije.
Šta možemo očekivati?
Uprkos Trumpovim izjavama, malo je vjerovatno da će Sirija u skorije vrijeme preuzeti direktnu vojnu ulogu protiv Hezbolaha unutar Libana.
Mnogo realniji scenarij podrazumijeva nastavak saradnje Damaska na kontroli granice između dvije zemlje, ograničavanje krijumčarskih ruta i smanjenje prostora za djelovanje različitih oružanih grupa.
Istovremeno će se nastaviti međunarodni pritisci na Liban da kroz vlastite institucije pronađe model za reguliranje statusa Hezbolaha i njegovog naoružanja.
Za sada, Trumpov prijedlog više djeluje kao politička poruka usmjerena prema Izraelu i regionalnim akterima nego kao konkretan plan koji bi mogao biti proveden na terenu. Međutim, sama činjenica da se o takvoj mogućnosti javno govori pokazuje koliko se geopolitička slika Bliskog istoka ubrzano mijenja nakon rata između Izraela i Irana i koliko će naredni mjeseci biti ključni za budući odnos snaga u regiji.
