Hrvatska republikanska stranka još jednom je pokazala da im je primarni politički alat strah, histerija i proizvodnja konflikta, a ne stvarno rješavanje problema u Mostaru.
Njihovo najnovije priopćenje da Hercegovina i Mostar (više)nisu i ne smiju postati poligonom testiranja šerijatskih normi, niti područje u kojem se nasiljem, pritiscima ili fetvama određuje što je zakonito. Grad Mostar mora biti prostor ravnopravnosti svih njegovih građana, a ne scena u kojoj se jedni nameću drugima kao 'gospodari''', nije ništa drugo nego jeftina politička predstava. Umjesto da štite građane i poštuju institucije, HRS namjerno proizvodi paniku, iskrivljuje činjenice i koristi religijske teme kao sredstvo za političku manipulaciju.
Mostar je grad s višestoljetnom tradicijom suživota, ali HRS ga želi predstaviti kao džunglu u kojoj vladaju „fetve“ i vjerski autoriteti iznad zakona. Svaka insinuacija da Islamska zajednica preuzima paralelnu vlast ili da prijeti Hrvata u Hercegovini je neprovjerena, prenapuhana i očito osmišljena da stvori atmosferu stalne opasnosti. HRS na ovaj način jasno pokazuje da je njihova politička strategija – proizvoditi krize tamo gdje ih nema.
Traženje neprijatelja među vlastitim građanima
HRS dosljedno traži neprijatelje među Hrvatima i Bošnjacima Hercegovine. Svaka legalna inicijativa ili projekt, od izgradnje HNK-a do uređenja Liska parka ili rješavanja urbanih problema u Stocu, pretvara se u „prijetnju“ hrvatskom narodu. Umjesto da grade mostove suradnje, HRS izmišlja sukobe, napuhuje incidente i koristi ih za vlastitu političku promociju. Svaki pokušaj normalnog funkcioniranja Mostara pretvara u navodnu opasnost, koju, naravno, samo HRS može „spriječiti“.
Retorika straha i manipulacija
Priopćenja HRS-a su prepuna alarmističkih poruka: „fetva iznad zakona“, „institucije šute“, „novinari i turisti napadnuti“. Sve to služi jednom cilju – proizvesti strah i tenzije, prikazati Mostar kao grad u kojem vlada haos i gdje su Hrvati navodno ugroženi. U stvarnosti, dokazi za takve tvrdnje su minimalni ili nepostojeći, ali to ne sprečava HRS da koristi medijski senzacionalizam za političku promociju i mobilizaciju svojih birača.
HRS otvoreno manipulira religijskim pitanjima kako bi opravdao političku agresiju. Umjesto dijaloga i kompromisa, koriste vjersku i nacionalnu pripadnost kao sredstvo za produbljivanje podjela. Time HRS ne samo da stvara političku krizu, već i ugrožava stabilnost Mostara i cijele Hercegovine.
Medijska histerija i politička predstava
HRS je majstor političke histerije: svaki incident se eksploatira, svaka nesreća postaje dokaz „ugroženosti“, a svaki pravni proces se predstavlja kao napad na Hrvate. Njihova retorika nije usmjerena na rješavanje problema, već na podizanje etničkih napetosti i proizvodnju panike. Umjesto da Mostar učine gradom u kojem svi građani imaju ravnopravna prava, oni ga prikazuju kao prostor stalne prijetnje, gdje je jedini spas – slijediti HRS i njihove dramatizirane poruke.
Prava agenda HRS-a
Jasno je da HRS ne želi Mostar rješavati probleme – oni žele kontrolu kroz strah. Njihova agenda je:
Stalno traženje neprijatelja među Hrvatima i Bošnjacima;
Napuhavanje legalnih inicijativa u „prijetnje“;
Manipulacija religijom i nacionalizmom za političku promociju;
Senzacionalizam i medijska histerija kao sredstvo političke dominacije;
Paraliziranje institucija i građana kroz strah i podjele.
Sve ovo jasno pokazuje da HRS nije stranka koja gradi zajedništvo, stabilnost i razvoj, već politička grupa koja aktivno destabilizira Mostar. Njihove izjave ne štite građane – one proizvode strah i etničke napetosti.
HRS stvara krizu tamo gdje je nema
Mostar nije „opasna zona“ niti grad u kojem vladaju paralelne strukture. Ali HRS se trudi da ga predstavi upravo tako, koristeći priče o fetvama i vjerskim aktima. Umjesto rješenja i odgovornosti, oni nude histeriju i podjele. Ako Mostar i Hercegovina žele mir, suživot i razvoj, moraju ignorisati HRS-ovu propagandu, prepoznati manipulaciju i fokusirati se na stvarne probleme, a ne na političke predstave i lažne prijetnje.
HRS svojim postupcima pokazuje da nije politički subjekt koji gradi stabilnost i zajedništvo, već politički igrač čija je jedina strategija proizvodnja panike, podjela i etničke histerije. Dokle god HRS diktira narativ, Mostar neće biti grad suživota, već scena političkog cirkusa.
