Evropa prolazi kroz strukturnu krizu koja je drži zaglavljenom u logici prošlog stoljeća, sprječavajući je da drži korak s današnje dvije supersile: SAD-om i Kinom. Bez radikalne transformacije, kontinent rizikuje da ostane na periferiji historije. Međutim, nove tehnologije, od umjetne inteligencije do čiste energije, ostaju jedini izlaz u novo doba.
Ekonomski pad, politička polarizacija i kriza liberalnih demokratija mogu zvučati kao sadržaj distopijskog romana, ali oni su naša svakodnevna stvarnost. Wolfgang Münchau, jedan od najpronicljivijih analitičara globalne ekonomije i dugogodišnji kolumnista Financial Timesa, ne nudi laka optimistična obećanja.
Svoju reputaciju izgradio je na sposobnosti suočavanja sa stvarnošću kakva jeste, bez straha od negativnih sudova. Prema njegovim riječima, ako se ova kriza želi riješiti, to se neće dogoditi zahvaljujući volji sadašnjih vlada, već zahvaljujući tehnološkim inovacijama. Inovacija je "crvena nit" koja određuje ko će se uzdići, a ko pasti. Upravo je ona transformirala Kinu u supersilu, drži SAD na vrhu globalne hijerarhije i izmiče iz ruku Evrope koja je i dalje talac modela koji se ne mogu regenerirati.
Koji su glavni politički, ekonomski i tehnološki faktori koji oblikuju našu budućnost?
Tehnološka inovacija je nesumnjivo u srži svega. Ona nije samo radni alat, već prava mjera moći jedne države. Pogledajte primjer Kine: njena moć u posljednjim decenijama nije izgrađena na vojno-diplomatskoj dominaciji poput američke, već na industrijskim i tehnološkim inovacijama.
Dok su Sjedinjene Američke Države uspjele održati globalno liderstvo putem svog tehnološkog ekosistema, Evropska unija nije uspjela u tome. Predugo smo ostali zaključani u tehnologijama 20. stoljeća, dok se svijet dijeli na dva inovativno vođena pola.
Lično, smatram inovaciju važnijom od vojne moći, jer ona određuje trajni uspjeh civilizacije.
Zašto zapadne ekonomije doživljavaju ovu stagnaciju, dok nova tržišta rastu?
To nije paradoks, već kraj ekonomskog modela koji je dugo funkcionisao, ali koji je sada prestao da postoji. Naš evropski model zasnivao se na industrijskim viškovima i širenju tradicionalnog izvoza. Ali svijet se radikalno promijenio.
Pravi utjecaj Kine nije bio u "preuzimanju" naših industrija, već u stvaranju novih industrija koje nas nadmašuju ne samo po cijeni već i po kvaliteti. Nismo bili u stanju izgraditi nove modele razvoja jer su naši sistemi rigidni i boje se onoga što je Joseph Schumpeter nazvao "kreativnom destrukcijom". Bez fleksibilnosti i bez samoreinventiranja, pad je neizbježan.
Kako zapadne zemlje mogu izaći iz ove strukturne ćorsokaka?
Pad će se nastaviti sve dok ostanemo tako kruti u odnosu na izazove koji su pred nama. Naravno, moglo bi doći do promjena ako vlade odluče da se žrtvuju i provedu bolne strukturne reforme: povećanje starosne granice za penzionisanje, povećanje radnog vremena, duboku reformu obrazovanja i potpunu integraciju finansijskih sistema. Sve je teoretski moguće, ali to bi zahtijevalo politički radikalizam koji trenutno ne postoji u Evropi. Stoga, kratkoročno ne očekujem promjene, iako ne isključujem mogućnost velikog preokreta na dugi rok, kada kriza postane neupravljiva.
Jesu li populizam i kriza demokratije privremene pojave?
Nažalost, ne. Oni su simptomi strukturne promjene. Kada je Donald Trump prvi put izabran za predsjednika, mnogi su mislili da će se nakon njegovog odlaska sve vratiti u "normalu" s Bidenom. U stvari, ništa se nije vratilo na staro. Transformacije koje je to donijelo - od trgovinskih tarifa do pristupa transatlantskoj sigurnosti - predstavljaju veliku promjenu u američkoj političkoj kulturi. Isto važi i za uspon Kine i klimatske promjene. Ono što smo vidjeli u protekloj deceniji nije anomalija, već „nova normalnost“ koja će trajati dugo vremena.
Koliko će vještačka inteligencija (VI) doprinijeti ovoj novoj industrijskoj revoluciji?
VI će fundamentalno promijeniti prirodu proizvodnje, stvarajući nivoe efikasnosti koji su ranije bili nezamislivi. Učinit će tržišta „ravnijima“ i otežati održavanje tradicionalnim zapadnim monopolima. Skloni smo precjenjivati njenu trenutnu brzinu, ali potcjenjivati njen kumulativni uticaj. Danas vidimo samo alate poput ChatGPT-a koji nam pomažu u određenim zadacima. Ali prava revolucija će doći kada se VI integriše sa velikim podacima i kvantnim računarstvom. To će donijeti ogromno povećanje produktivnosti, što će promijeniti globalni odnos snaga.
Koje su glavne fiskalne i političke greške zapadnih vlada?
Trenutno vidimo toksičnu interakciju između visokog javnog duga i stagnirajuće produktivnosti. Francuska, Italija, Britanija, a sada i Njemačka suočavaju se s istim problemom: javnom potrošnjom koja je izvan njihovih mogućnosti. Mnoge političke snage svode debatu na pitanje „Koga bismo trebali oporezovati?“ ili „Kome bismo trebali pomoći?“, zaboravljajući da će bez povećanja produktivnosti svaki sistem preraspodjele prije ili kasnije propasti. Rješavanje ovog izazova zahtijeva velika ulaganja i reforme koje remete trenutni negativni saldo. Ali ta vizija trenutno potpuno nedostaje na našem kontinentu.
Koji je scenario najvjerovatniji za čovječanstvo do 2050. godine?
Mislim da je sukob vrlo vjerovatan. Ne vidim budućnost s trajnim univerzalnim mirom. Živjet ćemo u novoj bipolarnosti između SAD-a i Kine. Evropa, poput Argentine u prošlom stoljeću, mogla bi patiti od sporog pada koji bi trajao decenijama.
Ne vjerujem da ćemo doživjeti klasični svjetski rat, već širenje regionalnih i fragmentiranih sukoba. To je nestabilan svijet, gdje stara američka odbrana više nije zagarantovana i gdje svaka regija mora pronaći snagu da se ponovo izmisli.
