Cestovna povezanost istočnih dijelova Bosne i Hercegovine sa Sarajevom i ostatkom zemlje već decenijama predstavlja jedan od najvećih infrastrukturnih izazova u državi. Dok se u pojedinim dijelovima zemlje ubrzano grade nove saobraćajnice i moderni koridori, istok BiH i dalje se oslanja na magistralne puteve koji su često spori, opasni i nedovoljno održavani.
Posebno zabrinjava stanje magistralnih pravaca koji Sarajevo povezuju sa Rogaticom, Goraždem i Fočom. Na tim dionicama u proteklim godinama zabilježeni su brojni incidenti, uključujući i tragične slučajeve uzrokovane odronima stijena i lošim geotehničkim uslovima. Iako su upozorenja i nesreće učestale, konkretne i sistemske intervencije i dalje kasne.
Saobraćajna opterećenost ovih pravaca nije zanemariva. Prema procjenama nadležnih upravljača cestovne infrastrukture, na relacijama koje povezuju Sarajevo sa istokom države godišnje se registruju milioni prolaza vozila, što jasno pokazuje strateški značaj ovih ruta. Ipak, njihov kvalitet ne prati realne potrebe i intenzitet korištenja.
U javnosti se već godinama postavlja pitanje ravnomjerne raspodjele infrastrukturnih ulaganja. Dok se značajni krediti i investicije usmjeravaju na razvoj modernih putnih pravaca u Hercegovini i zapadnim dijelovima zemlje, istočna Bosna ostaje u sjeni velikih projekata, bez jasnog vremenskog okvira za modernizaciju ključnih dionica.
Jedan od najvažnijih projekata koji je trebao promijeniti situaciju jeste izgradnja tunela Hranjen, zamišljen kao strateška veza Sarajeva i Goražda. Ovaj projekat, čija se realizacija najavljuje već decenijama, započet je s velikim očekivanjima, ali je tokom izvođenja radova došlo do brojnih komplikacija, kašnjenja i finansijskih odstupanja. Iako bi njegova završnica značajno skratila putovanje između ova dva grada, rokovi su odavno probijeni, a projekt i dalje nije u potpunosti realizovan.
U međuvremenu, vozači su i dalje upućeni na alternativne pravce preko planinskih prevoja i starih magistralnih cesta, koje često karakterišu uski kolovozi, slaba preglednost i povećan rizik od nesreća. Posebno su problematični mostovi na pojedinim dionicama, koji su pod stalnim opterećenjem teškog teretnog saobraćaja i zahtijevaju hitnu i ozbiljnu rekonstrukciju.
Situaciju dodatno komplikuje i stanje prema Foči, koja je zbog geografskih i infrastrukturnih ograničenja jedno od najizolovanijih područja kada je riječ o drumskom povezivanju sa Sarajevom. Usljed radova, klizišta i privremenih zatvaranja dionica, putovanje je često nepredvidivo, uz duža zadržavanja i produženo vrijeme putovanja.
Alternativni pravci, iako funkcionalni, ne mogu u potpunosti nadomjestiti kvalitetnu magistralnu infrastrukturu. Vožnja preko planinskih prevoja i lokalnih cesta dodatno produžava put i povećava troškove transporta, što direktno utiče i na privredu i na svakodnevni život stanovništva.
Sve ovo ukazuje na dugogodišnji problem neujednačenog razvoja saobraćajne infrastrukture u Bosni i Hercegovini. Bez strateškog pristupa i ozbiljnih ulaganja u istočni dio zemlje, postojeći problemi će se nastaviti, a posljedice će i dalje osjećati i građani i privreda.
