Javna preduzeća i institucije u Bosni i Hercegovini godinama sklapaju milionske ugovore sa firmama povezanim sa izabranim funkcionerima, često kroz procedure koje otvaraju prostor za sumnje u sukob interesa i nedovoljnu transparentnost.
Podaci platforme Integrity Watch BiH pokazuju da su ove firme u periodu od 2019. do 2025. godine dobile ukupno 3.237 ugovora, pri čemu dominira praksa direktnih sporazuma, što je jedan od najmanje transparentnih oblika javne nabavke.
Prema navodima iz baze, firma „Elvik“ iz Srebrenika, u vlasništvu poslanika SDA u Skupštini Tuzlanskog kantona Edina Vikala, nalazi se među najistaknutijim primjerima po vrijednosti ugovora koje je sklapala sa javnim sektorom. Jedan od većih poslova odnosi se na ugovor vrijedan gotovo četiri miliona KM, realizovan u saradnji sa „Elektrodistribucijom“ Tuzla kroz grupu ponuđača, dok su kasniji ugovori uključivali i samostalne tendere u vrijednosti od preko 1,6 miliona KM.
Ukupna vrijednost ugovora koje je ova firma dobila u posljednjih sedam godina, prema podacima iz iste baze, iznosi oko 9,4 miliona KM, što dodatno otvara pitanje odnosa između privatnog biznisa i javnog sektora.
Sličan obrazac javlja se i u slučaju firme „Nam“ iz Tuzle, koja je povezana sa ministrom za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić. Ova firma je kroz ugovore sa različitim nivoima vlasti ostvarila višemilionske poslove, posebno u segmentu nabavke udžbenika, gdje se vrijednosti pojedinačnih ugovora mjere u milionima maraka.
Prema dostupnim podacima, firma je u nekoliko godina sklopila ugovore ukupne vrijednosti veće od osam miliona KM, što je ranije bilo predmet interesovanja i institucija koje se bave sukobom interesa.
U izvještajima se spominju i druge firme povezane sa lokalnim i kantonalnim funkcionerima, uključujući građevinske, prehrambene i sigurnosne kompanije koje redovno posluju sa javnim institucijama i preduzećima.
Posebno se ističu slučajevi u kojima su općine i javna preduzeća potpisivala višemilionske ugovore sa firmama čiji su vlasnici ili povezane osobe istovremeno politički aktivni, što dodatno otvara prostor za sumnju u potencijalni sukob interesa.
Upozorenja organizacija poput Transparency International BiH godinama ukazuju da zakonski okvir u Bosni i Hercegovini ostavlja brojne praznine, posebno u pogledu institucionalne kontrole i sankcionisanja sukoba interesa.
Stručnjaci upozoravaju da se kroz ovakvu praksu javne nabavke sve češće pretvaraju u kanal za formalno legalizovane poslovne veze između politike i privatnog sektora, dok se princip javnog interesa stavlja u drugi plan.
U konačnici, podaci iz platforme Integrity Watch BiH otvaraju širu dilemu o funkcionisanju sistema javnih nabavki u zemlji, ali i o stvarnoj spremnosti institucija da se uhvate u koštac sa dugogodišnjim problemom netransparentnosti i potencijalne političke povezanosti u dodjeli javnih ugovora.
