Predsjednica Narodnog fronta, Jelena Trivić, posljednjih dana je postala centralna figura nove kontroverze u javnosti Bosne i Hercegovine, nakon što je na društvenim mrežama oštro osudila Marka Perkovića Thompsona zbog, kako tvrdi, veličanja ustaških simbola i širenja mržnje na koncertima.
Njena objava povodom ustaških pokliča “Za dom spremni” i prisustva simbola NDH izazvala je niz prijetećih komentara, uglavnom od Hrvata, u kojima je, kako sama navodi, primila prijetnje smrću, pa čak i konkretne prijetnje upotrebom oružja: “Lijepo čelo za pištolj 7.62” ili stalno ponavljanje “Za dom spremni”.
Trivić je, u svom obraćanju javnosti, istakla kako Thompsoni koncerti, umjesto da promovišu ljubav i suživot, zapravo šire mržnju, posebno prema Srbima. “Da to nije tako, ne bismo viđali natpise ‘Za dom spremni’, niti šahovnice iz doba zločinačke NDH koji preplave svaki Thompsonov koncert”, poručila je Trivić, podsjećajući da je ustaški režim tokom Drugog svjetskog rata odgovoran za smrt više miliona Srba, Jevreja i Roma u masovnim pokoljima i koncentracionim logorima.
Ipak, dok Trivić oštro osuđuje ustaške simbole i zločine iz prošlosti, njena politička praksa otvara ozbiljna pitanja o dosljednosti i političkoj etici. Naime, Trivić je u više navrata javno iskazivala podršku ili pozitivne stavove prema ratnom zločincu Ratku Mladiću, osuđenom pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove u Haagu za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Takvi postupci, koji glorificiraju pojedince odgovorne za stradanje hiljada nevinih civila, direktno kontradiktorni su njenim javnim kritikama Thompsona.
Ovakva dvoličnost dodatno produbljuje podjele u bosanskohercegovačkom društvu. Dok Trivić poziva na sankcionisanje i osudu “povampirenog ustaštva”, njena tolerancija ili čak glorifikacija Mladića šalje poruku da selektivna moralna i pravna standarda mogu postojati, zavisno od etničke ili političke pripadnosti. Kritičari ističu da ovakvi stavovi ne služe pomirenju i suživotu u BiH, nego ih dodatno kompliciraju, perpetuirajući historijske traume i nepovjerenje među narodima.
Stručnjaci za društvene i političke odnose upozoravaju da ovakvo ponašanje političara, koji istovremeno osuđuje tuđe istorijske zločine dok relativizira ili glorificira domaće ratne zločince, stvara klima dvoličnosti i licemjerja u javnom prostoru. Poruka Trivić, stoga, nije samo kontroverzna već i opasna – jer odvaja moralnu osudu i pravnu odgovornost u zavisnosti od etničke pripadnosti, šaljući mladim generacijama pogrešan signal o prošlosti i pravdi.
Jasno je da BiH i dalje stoji pred izazovom kako da se nosi sa naslijeđem rata i zločina, te da li političari, poput Trivić, mogu biti dosljedni u svojoj borbi protiv mržnje, ili će selektivne osude ostati samo instrument političke manipulacije.
