Bosna i Hercegovina nalazi se pred jednom od najvažnijih energetskih i političkih odluka u posljednjih nekoliko godina. Realizacija projekta Južne plinske interkonekcije, koji bi omogućio diverzifikaciju snabdijevanja i smanjio potpunu ovisnost zemlje o ruskom plinu, direktno je vezana za dugogodišnje neriješeno pitanje državne imovine. Bez izmjena postojećeg zakonodavstva ili donošenja novog zakona na državnom nivou, izgradnja plinovoda ostaje pravno i politički neizvjesna.
Iako u važećem okviru postoje mehanizmi koji bi omogućili izuzeće državne imovine u javnom interesu, institucije zadužene za njihovu provedbu godinama su blokirane. Komisija za državnu imovinu, tijelo koje bi trebalo razmatrati i odobravati takve izuzetke, nije imenovana još od 2018. godine, što dodatno komplikuje situaciju.
Zakon star više od dvije decenije
Na snazi je i dalje Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, koji je prije više od 20 godina nametnuo tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown. Taj zakon ostaje važeći dok Parlamentarna skupština BiH ne usvoji novi zakon kojim bi se jasno definiralo šta čini državnu imovinu i ko njome upravlja.
Ustavni sud BiH je u više navrata naveo da je nosilac prava vlasništva nad državnom imovinom država Bosna i Hercegovina, ali politički konsenzus o načinu upravljanja tom imovinom nikada nije postignut. Politički predstavnici iz entiteta Republika Srpska već godinama blokiraju usvajanje krovnog zakona na državnom nivou, pozivajući se na entitetske nadležnosti.
Lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik ranije je poručivao da je pitanje entitetske imovine “crvena linija”, te se protivio bilo kakvom zakonskom rješenju koje bi upravljanje imovinom centraliziralo na nivou BiH.
Moguća rješenja: lex specialis ili krovni zakon
U političkim i stručnim krugovima razmatraju se dva pristupa. Prvi podrazumijeva donošenje posebnog zakona – lex specialis – koji bi se odnosio isključivo na Južnu interkonekciju i omogućio korištenje zemljišta za izgradnju plinovoda. Drugi, dugoročniji pristup, jeste usvajanje sveobuhvatnog zakona o državnoj imovini koji bi vrijedio na cijeloj teritoriji BiH.
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić još prošle godine uputio je inicijativu da se iz zabrane raspolaganja izuzme imovina potrebna za izgradnju i funkcioniranje javne infrastrukture – uključujući plinovode, ceste, željeznice i elektroenergetske objekte. Njegov prijedlog predviđa da država BiH ostane vlasnik imovine, ali da niži nivoi vlasti mogu raspolagati njome u svrhu realizacije projekata od javnog interesa.
Međutim, trajno rješenje zahtijeva političku volju i kompromis domaćih aktera, što do sada nije postignuto.
Američki interes i novi geopolitički moment
Dodatni pritisak na rješavanje ovog pitanja dolazi iz međunarodnog konteksta. Američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, osnovana krajem prošle godine, iskazala je interes za ulaganje u Južnu interkonekciju. Njeni rukovodioci povezani su s američkim političkim vrhom, uključujući predsjednika Donald Trump.
Projekat je dobio podršku i kroz razgovore američkih i regionalnih zvaničnika o energetskoj sigurnosti jugoistočne Evrope. U slučaju realizacije, BiH bi dobila pristup plinu sa LNG terminala na hrvatskom otoku Krku, čime bi se smanjila potpuna ovisnost o ruskom gasu. Trenutno 100 posto plina koji BiH koristi dolazi iz Rusije, i to preko jedinog ulaza u zemlju – terminala Šepak na granici sa Srbijom.
Šta je do sada urađeno?
Jedan zakon o Južnoj interkonekciji već je usvojen u Parlamentu Federacije BiH. Tim zakonom entitetska kompanija BH-Gas određena je kao nosilac projekta i investitor. Međutim, zakon ne predviđa mogućnost da privatni koncesionar gradi plinovod, što bi u slučaju dolaska stranog investitora zahtijevalo izmjene postojećeg rješenja.
Ukoliko bi država BiH sklapala koncesioni ugovor s investitorom, prethodno bi moralo biti jasno definisano koja imovina je u njenom vlasništvu. Tek tada bi bilo moguće ustupiti ili dati u zakup zemljište potrebno za izgradnju plinovoda.
Strateški značaj projekta
Trasa Južne interkonekcije planirana je od Travnika, preko zapadne Hercegovine, do granice s Hrvatskom, gdje bi se spojila s hrvatskom gasnom mrežom i dalje povezala s LNG terminalom na Krku. U budućnosti je planirano i povezivanje s pravcem koji bi vodio iz Albanije i omogućio dopremu plina iz Azerbejdžana.
Izgradnja ovog plinovoda značila bi stratešku promjenu za BiH – od zemlje koja je potpuno ovisna o jednom dobavljaču, ka državi koja ima alternativne pravce snabdijevanja.
Ipak, bez rješavanja pitanja državne imovine, projekt ostaje talac političkih nesuglasica. Južna interkonekcija tako postaje mnogo više od energetskog projekta – ona je test sposobnosti domaćih institucija da pronađu kompromis u interesu dugoročne stabilnosti i ekonomske sigurnosti zemlje.
