Pitanje vojnih troškova vratilo se u prvi plan političke debate u Francuskoj usred eskalacije geopolitičkih tenzija i rastućih sigurnosnih rizika.
U Senatu se pojavio novi trend koji poziva na značajno povećanje budžeta za odbranu u okviru zakona o vojnom programiranju koji se produžava do 2030. godine, što odražava rastuću zabrinutost zbog sigurnosnih izazova s kojima se suočava zemlja i Evropa općenito.
Zakon o vojnom programiranju: Šta je to?
Senatski odbor odobrio je nekoliko amandmana čiji je cilj povećanje ukupnog budžeta za zakon o vojnom programiranju na 450 milijardi eura do 2030. godine, uprkos upozorenjima Visokog vijeća za javne finansije da Francuska nema dovoljno resursa za ostvarenje tih ambicija, prema pisanju francuskog lista Le Monde.
Dok je Senat u utorak, 19. maja, počeo raspravljati o nacrtu ažuriranja zakona o vojnom programiranju, predsjedavajući Odbora za vanjske poslove i odbranu, Cedric Perrin, objavio je u srijedu tokom konferencije za novinare da je u odboru usvojeno nekoliko amandmana za povećanje budžeta za odbranu iznad povećanja koje je tražila vlada, te da će biti stavljeni na glasanje na plenarnoj sjednici između 2. i 9. juna.
Prijedlog Senata: Povećanje od 50 milijardi eura
Francuski list je istakao da „umjesto 400 milijardi eura trenutno dodijeljenih vojsci do 2030. godine prema planu usvojenom od 2023. godine, Senat predlaže da se ovom već značajnom naporu doda 50 milijardi eura“.
Ovo povećanje premašuje ono što je Narodna skupština odobrila u prvom čitanju 19. maja, kada je pristala na povećanje od 36 milijardi eura (440 glasova za i 122 protiv). Ako prijedlog Senata ne bude odbijen, ukupni budžet za oružane snage mogao bi do kraja decenije dostići 450 milijardi eura.
Obrazloženje za povećanje: Eskalacija globalnih prijetnji
Cedric Perrin je rekao: „Trenutni tekst zakona o vojnom programiranju samo čini potrebe vojske realističnijim, dok mi predlažemo izvlačenje stvarnih zaključaka o povećanim prijetnjama.“
Dodao je: "To je pitanje dosljednosti", napominjući da Senat, kao i mnogi stručnjaci, već dugo kritikuje potcjenjivanje potreba u zakonu iz 2023. godine koji je usvojen nakon izbijanja rata u Ukrajini. Na taj plan su naknadno utjecali i inflacija i sve veće raspoređivanje francuskih trupa.
Zakon o vojnom programiranju, koji čini okosnicu francuskog planiranja odbrane, dugi niz godina određivao je veličinu resursa dodijeljenih oružanim snagama i prioritete za njihovu modernizaciju i opremanje.
Verzija usvojena 2023. godine postavila je limit potrošnje od 400 milijardi eura, u kontekstu obilježenom početkom rata u Ukrajini i pokušajima Francuske da se nosi s njegovim posljedicama. Međutim, kasniji događaji, kako u smislu širenja sukoba, tako i rastućih troškova naoružanja, naveli su mnoge zvaničnike da smatraju ovaj limit nedovoljnim.
U tom kontekstu, Senat je, putem svog Odbora za vanjske poslove i odbranu, usvojio niz amandmana kojima se predlaže povećanje budžeta na 450 milijardi eura, što je povećanje od 50 milijardi eura u odnosu na prvobitni plan. Ovo povećanje premašuje ono što je prethodno odobrila Narodna skupština, koja je pristala na manje povećanje od samo 36 milijardi eura.
Očekuje se da će ovi amandmani biti predmet opsežne debate na javnim sjednicama tokom juna, postavljajući temelje za političku i zakonodavnu bitku oko obima potrošnje na odbranu.
Prethodne kritike: Potcjenjivanje potreba Zagovornici ovog povećanja opravdavaju svoj stav navodeći potrebu prilagođavanja novoj sigurnosnoj realnosti koju karakteriše neviđena složenost. Rat u Ukrajini vratio je u prvi plan scenarije tradicionalnog sukoba između država, dok nekonvencionalne prijetnje, poput terorizma i sajber napada, nastavljaju eskalirati.
Široko raspoređivanje francuskih snaga, od Afrike do Bliskog istoka i Istočne Evrope, nameće sve veći finansijski i logistički teret. Tome se dodaje i inflacija, koja je povećala troškove vojne opreme i energije, smanjujući time stvarnu vrijednost prethodno dodijeljenih budžeta.
Međutim, ovaj pristup nije prošao bez ozbiljnih kritika i upozorenja, posebno od strane finansijskih institucija. Visoko vijeće za javne finansije upozorilo je da bi francuske vojne ambicije mogle premašiti dostupne ekonomske resurse, upozoravajući na rizike proširenja deficita i povećanja javnog duga.
Ovo upozorenje dovodi u pitanje sposobnost države da finansira ovo povećanje bez utjecaja na druge vitalne sektore poput zdravstva, obrazovanja i socijalnih usluga.
Tekuća debata odražava jasnu podjelu unutar političke klase. Dok oni koji su za povećanje tvrde da nacionalna sigurnost mora biti apsolutni prioritet u nestabilnom svijetu, protivnici smatraju da bi povećanje vojne potrošnje moglo ići na štetu fiskalne i socijalne stabilnosti.
Neki stručnjaci također ističu da problem nije samo veličina budžeta, već efikasnost njegovog trošenja i jasnoća dugoročne odbrambene strategije.
Konačno, Francuska se suočava sa složenom jednačinom koja kombinuje sigurnosne imperative sa ekonomskim pritiscima. Povećana vojna potrošnja može poboljšati njene odbrambene sposobnosti i međunarodni ugled, ali također predstavlja značajne finansijske izazove.
Konačno rješenje ovog pitanja bit će pravi test sposobnosti donosilaca odluka da pronađu delikatnu ravnotežu između zaštite nacionalnih interesa i istovremenog osiguranja ekonomske stabilnosti.
