U Sarajevu se ne prestaju paliti požari nezadovoljstva. Dok se šatori zdravstvenih radnika pred Vladom KS ne gase, cijela Bosna i Hercegovina postaje arena socijalnih nemira, a sve to uz nemuštu reakciju vlasti koja je očigledno zakazala.
Od penzionera do zdravstvenih radnika, svi su izašli na ulice, boreći se protiv vlasti koja, umjesto da pruža rješenja, samo pogoršava stanje.
Dok svijet i dalje okružuje najnovije vijesti, u srcu glavnog grada se odvija drama, a protesti su svakodnevna scena koja otkriva duboku rupu u sistemu vlasti.
Zdravstveni radnici, koji su nas spašavali tokom pandemije i suočavali se sa neviđenim izazovima, sada su prisiljeni spavati u šatorima ispred Vlade KS. Ovi ljudi, koji su svoja tijela i duše stavljali na kocku za dobrobit drugih, sada su simbolizirali agoniju države koja ih je izdala. Izvan bolnica, njihova borba se vodi na hladnim ulicama, pod vedrim nebom koje je postalo njihova pozornica nesigurnosti. Šatori su postali njihove kuće, a transparenti „Dostojanstvo za radnike!“ i „Za bolje uvjete, za bolje sutra!“ su odjekivali ulicama kao vapaji za pravdom koju vlast ne može ili ne želi da pruži.
Premijerove laži i bahatost: Mrvice za penzionere, luksuz za Vladu
Glasovi koji se ne mogu ignorisati
Nakon njih i penzionera i logoraši izlaze na ulice, svjesni da im se vrijeme sve više smanjuje. Penzioneri, ljudi koji su radni vijek proveli boreći se za društvenu stabilnost, sada su suočeni s ponižavajućim umanjivanjem svojih penzija. Transparenti poput „Dostojanstvo za penzionere“ i „Vrijeme je za pravdu!“ su plamen nade u očajničkoj borbi za osnovne životne uvjete. Svaki korak koji čine na ulicama nije samo fizički potez, već i simbol njihove borbe protiv nepravde koja je postala svakodnevna.
Logoraši, čije rane nikada nisu zacijelile, izlaze da traže priznanje i pravdu koja im je godinama uskraćivana. Njihov bol, još uvijek svjež i nevjerovatno dubok, svjedoči o gubicima i patnjama koje su preživjeli. Svaki njihov protest je poziv na buđenje svih nas, podsjetnik da ne smijemo zaboraviti one koji su prošli kroz najgore užase rata i sada traže osnovnu ljudsku pravdu.
Mladi ljudi su također krenuli u borbu, a njihova ogorčenost zbog nedostatka perspektive i mogućnosti jasno je izražena na svakom koraku. „Ne želimo odlazak“ postalo je njihovo geslo, uzvik nezadovoljstva i očaja prema vlastima koje su ih ostavile bez budućnosti. Njihov je glas vapaj za promjenama, za sistemom koji će prepoznati njihove snove i težnje, a ne samo njihovu nemoć.
"Elita na točkovima: Dok se Vlada FBiH vozi u luksuzu, narod tone u dugove"
Svi ovi protesti, okupljeni u različitim danima i pod različitim zastavama, podsjećaju nas na 2014. godinu, kada su socijalni nemiri postali svakodnevica. Tada, kao i sada, vlast je pokazala nevjerovatnu nesposobnost da odgovori na potrebe svojih građana. Politička klasa je i tada, i sada, ostala indiferentna prema bolima i potrebama naroda, što samo produbljuje osjećaj nesigurnosti i nezadovoljstva.
Šta nas čeka?
Uskoro bi mogli svjedočiti izlasku RVI (ratnih vojnih invalida) i demobilisanih boraca, ljudi koji su nekada nosili oružje za ovu zemlju i sada su prisiljeni da se bore za svoja osnovna prava i priznanje. Njihova borba je borba za čast i dostojanstvo, za priznavanje njihove žrtve i patnje koju su podnijeli u ime domovine. Oni su živote položili na čast slobode, a sada se suočavaju s vladom koja je sve samo ne zahvalna.
Ova situacija jasno pokazuje da Bosna i Hercegovina ulazi u još jednu fazu socijalnih nemira, jer vlast ne pokazuje nikakvu volju za stvarnim promjenama. Umjesto da bude simbol nade i obnove, sadašnja vlast je postala simbol stagnacije i nepravde. Vrijeme je za duboku promjenu, za vlast koja će shvatiti da su svi ovi protesti vapaji za pravdom, a ne samo puka buka u pozadini političkih igara.
Bosna i Hercegovina se nalazi na raskrsnici, i što prije se prepozna da su svi ovi glasovi jednaki – pozivi za promjenom – to će biti bolje za cijelu naciju. Dok protesti ne prestaju, vlast bi trebala prestati ignorirati svoje građane i početi odgovarati na njihove stvarne potrebe i zahtjeve. Samo tada će ova zemlja moći naći put ka istinskoj pravdi i stabilnosti.
