Zamislite kako izgleda kada premijer jedne države stane pred narod, pred penzionere koji su cijeli život radili pošteno, sticali penzije u znoju i muci, a sada jedva preživljavaju s mrvicama koje im Vlada baca.
Zamislite, baš taj premijer, Nermin Nikšić, hladnokrvno izgovori: "Vlada neće pristati na politiku ucjena."
Te riječi, toliko prazne i daleke, odzvanjaju poput šamara za svakog penzionera koji svakodnevno prevrće kontejnere ne bi li našao koricu hljeba. Riječi koje dolaze od čovjeka čija Vlada bahato troši novac na luksuzne automobile, na opremu, na proslave i bankete, dok penzioneri, koji su izgradili ovu zemlju, doslovno umiru od gladi.
Mrvice za penzionere, luksuz za Vladu
Svaki put kada Vlada Federacije BiH izađe s novim obećanjima o povećanju penzija, to zvuči kao još jedna lažna nada za one koji jedva preživljavaju. Mrvice koje im se daju nisu dostojne života. A dok penzioneri preživljavaju na rubu očaja, Vlada se razmeće milionima – voze se u limuzinama, kupuju se luksuzna vozila, putuje se na službene zadatke s privilegijama kakve si nijedan običan građanin ne može ni zamisliti. Sve to plaćaju ti isti penzioneri, iz svojih skromnih penzija, kroz poreze koje su uplaćivali decenijama.
Dok dedo u svojoj pohabanoj jakni i poderanim cipelama hoda ulicom, s nadom da će u nekom kontejneru pronaći makar jedan obrok, njegovi bivši "predstavnici" na vlasti uživaju u raskoši. I gdje je tu pravda?
Dok Nikšić priča o odgovornosti, narod treba govoriti o promjeni. Promjeni sistema u kojem će penzioneri živjeti dostojanstveno, u kojem će njihova decenijska borba biti cijenjena, a ne svedena na preživljavanje. Vrijeme je da se vlastima pokaže da ih narod gleda, da ih pamti i da neće dozvoliti da budu zaboravljeni.
Oni koji su izgradili ovu državu zaslužuju više od mrvica. Zaslužuju poštovanje, dostojanstvo i život bez straha hoće li imati dovoljno za sljedeći obrok. A oni koji su na vlasti, poput Nikšića, moraju osjetiti pritisak naroda – jer Vlada koja je slijepa i gluva na patnje svog naroda, nije Vlada koja zaslužuje povjerenje.
Penzioneri nezadovoljni zbog neispunjavanja uslova, izbio i verbalni okršaj
Nikšićeva lažna obećanja
Nermin Nikšić se usudio reći kako Vlada ima odgovornost prema "nekim drugim kategorijama." Koje to kategorije? Da li su to političari kojima treba obezbijediti još veće plate? Da li su to ministri koji trebaju još udobnije fotelje i više privilegija? Ili su to isti ti ljudi koji su sistemski osiromašili penzionere, vojnike, radnike – sve one koji su stvarali državu, a sada gledaju kako ih Vlada baca pod točkove sistema?
Premijerove riječi su hladne i bešćutne. On nema nikakvu empatiju prema onima koji su ovu državu podizali iz pepela. Njegove riječi su poput olova za svakog starca koji nema dovoljno novca ni za lijekove, za svaku nanu koja u apotekama uzima pola propisane terapije jer za više nema novca.
Ti penzioneri su građani ove zemlje. Oni su radili cijeli život da bi danas bili zaboravljeni. Njihov rad, znoj i trud srušeni su pod težinom korumpiranih vlasti koje ih se sjete samo kada im trebaju glasovi. Ali, kako se izbori završe, penzioneri nestaju iz fokusa. Nema više obećanja o povećanju penzija, nema više govora o dostojanstvenom životu za starije. Ostaju samo mizerne isplate i svakodnevna borba za preživljavanje.
"Elita na točkovima: Dok se Vlada FBiH vozi u luksuzu, narod tone u dugove"
Premijer Nikšić, svojim izjavama, pokazuje koliko je otuđen od stvarnosti. On ne zna kako je to preživljavati od mjeseca do mjeseca s bijednim iznosima koje njegova Vlada baca narodu. On ne zna kako je to kada si prisiljen birati između hljeba i lijekova. A možda ga, zapravo, to ni ne zanima. Jer dok on i njegova Vlada žive u luksuzu, ljudi na ulicama Federacije preživljavaju na milostinju i humanitarne pakete.
Pitanje je jednostavno: Gdje je ljudskost u ovakvoj vlasti? Kako jedan premijer može mirno spavati kada zna da ljudi kopaju po kontejnerima, tražeći ostatke hrane? Kako može govoriti o odgovornosti prema nekim "drugim kategorijama" kada je osnovna odgovornost države osigurati svojim građanima dostojanstven život?
Nikšićeva Vlada je očito zaboravila na one koji su im omogućili da danas budu na vlasti. Zaboravili su na penzionere, na radnike, na sve one koji su ovu zemlju izgradili. Njegove riječi su prazne, bezosjećajne i uvredljive za svakog poštenog čovjeka koji se bori da preživi.
