Kada Hotić emotivnim govorom u Potočarima: „Na tacni su nas servirali Mladićevim krvolocima“
Predsjednica Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa Kada Hotić održala je jedan od najemotivnijih govora na komemoraciji povodom 31. godišnjice genocida u Srebrenici, prisjećajući se stradanja bošnjačkog stanovništva od početka rata 1992. godine do pada zaštićene zone Srebrenica u julu 1995. godine.
Obraćajući se prisutnima u Memorijalnom centru Potočari, Hotić je kazala da joj je svake godine sve teže govoriti o događajima koje je preživjela.
„Možda ću ove godine pričati, pa više neću uspjeti. Ovdje je nekada bio lijep život, a onda smo 1992. godine doživjeli užas. Oduzeli su nam svo privatno naoružanje i ostali smo potpuno goloruki“, rekla je.
Prisjećajući se prvih mjeseci rata, navela je da su bošnjačka sela spaljena, a stanovništvo prisiljeno na bijeg.
„Devet noći provela sam u šumi. Padali su snijeg i kiša, a djecu smo pokrivali mokrim lišćem kako bi preživjela. Ubrzo su nam isključili struju, uništili vodovod i prekinuli telefonske veze. Ostali smo potpuno odsječeni od svijeta, dok su nas sa okolnih brda neprestano granatirali. Bombardovali su nas čak i avionima“, kazala je Hotić.
Govoreći o civilnim žrtvama, istakla je da su mnoge majke na ulicama skupljale dijelove tijela svoje ubijene djece kako bi ih dostojanstveno ukopale.
„Ulice su bile pune raskomadane djece. Mnoge majke su dijelove tijela svoje djece skupljale u naručje i sahranjivale ih gdje su mogle. Ne vjerujem da su svi stradali ikada evidentirani“, rekla je.
Posebno potresan dio njenog obraćanja odnosio se na događaje u Potočarima nakon pada Srebrenice. Prisjetila se kako su hiljade civila, vjerujući obećanjima međunarodnih snaga, potražile zaštitu u bazi Ujedinjenih nacija.
„Sakupili su nas u ovu dolinu i ove hale. Holandski vojnici i snage Ujedinjenih nacija, pod zastavom UN-a, preko megafona su nas pozvali i garantovali nam život i opstanak. Prevareni smo. Izdali su nas“, poručila je.
Govoreći o onome što je uslijedilo, Hotić je kroz suze izgovorila riječi koje su duboko potresle prisutne.
„Na tacni su nas servirali Mladićevim krvolocima. Tu noć nikada neću zaboraviti. U masi ljudi silovali su djevojčice pred njihovim majkama. Kada sam čula njihove vriske, mislila sam da su doživjele nervni slom, a onda sam shvatila šta se zapravo događa“, kazala je.
Njen govor završen je dugotrajnim aplauzom i ovacijama prisutnih, koji su odali poštovanje njenom svjedočenju i svim žrtvama genocida u Srebrenici. Hotić je poručila da sjećanje na stradale mora ostati trajna opomena budućim generacijama kako se takav zločin nikada i nikome ne bi ponovio.
