Krhka regija se ne upravlja privremenom diplomatijom...
Očigledan nedostatak američkog diplomatskog angažmana na Balkanu nije tehnički detalj washingtonske birokratije, već politički signal s velikom geostrateškom težinom, koji se u historijski krhkoj regiji uvijek čita kao upozorenje, a ne kao slučajnost.
Više od tri decenije, aktivno prisustvo Sjedinjenih Američkih Država na Balkanu bilo je odlučujući element koji je obuzdavao izbijanje sukoba, nametao političke kompromise i garantovao evroatlantsku orijentaciju regiona, često čak i mimo volje lokalnih elita.
Američki ambasadori nikada nisu bili samo protokolarne diplomate, već figure sa stvarnim političkim autoritetom, direktnim glasovima Washingtona i faktorima koji uravnotežuju u igrama moći koje Evropska unija, zbog svoje unutrašnje fragmentacije, nikada nije uspjela sama da upravlja.
Danas, kada se u nekim balkanskim prijestolnicama američko prisustvo doživljava kao slabo, privremeno ili delegirano na tehničke nivoe, poruka koja se proizvodi je opasna: Balkan više nije strateški prioritet najvišeg nivoa.
Ova percepcija, bilo namjerna ili ne, stvara politički i psihološki vakuum, a historija regije pokazuje da vakuumi nikada ne ostaju prazni. Rusija ovu situaciju čita kao priliku da poveća svoj utjecaj kroz političku destabilizaciju, antizapadne narative i podršku akterima koji Balkan vide kao šahovsku ploču, a ne kao prostor stabilnosti.
Kina, tiša, ali podjednako uporna, iskorištava neizvjesnost kako bi izgradila ekonomsku i infrastrukturnu zavisnost, postepeno prebacujući težinu donošenja odluka sa evroatlantskih standarda.
U ovoj realnosti, Evropska unija ostaje neophodan, ali nedovoljan akter, jer njeno sporo širenje i nedostatak zajedničke vanjske politike čine da se Balkan osjeća isključenim i nesigurnim.
Za zemlje u regiji, koje su politički i strateški investirale u euroatlantsku osovinu, svaki znak američkog povlačenja prevodi se u slabljenje sigurnosnih garancija i povećanje unutrašnjeg i vanjskog pritiska.
U uvodniku, problem nije u tome da li SAD imaju veće globalne interese negdje drugdje; to je razumljivo u sve više multipolarnom svijetu, već da li potcjenjuju činjenicu da Balkan ostaje geopolitičko čvorište gdje destabilizacija košta mnogo više od angažmana.
Diplomatska šutnja, kašnjenja u imenovanjima i nedostatak jakih ličnosti na terenu nisu neutralnost; to su političke poruke koje svi akteri čitaju i iskorištavaju.
Ako Washington želi stabilan Balkan, jasno orijentiran prema Zapadu i imun na destabilizirajuće utjecaje, njegovo prisustvo ne može biti sporadično ili simbolično; već jasno, kontinuirano i političko, jer se u ovoj regiji svaki korak unazad prevodi kao poziv na kontrolirani haos.
