Sarajevo već deceniju i po propada pod teretom političke nesposobnosti i ličnih ambicija, a najnoviji sukobi unutar vlasti Kantona Sarajeva samo potvrđuju da građani nemaju nikakvog oslonca u svojim liderima.
Nedavno prepucavanje između Kemala Ademovića i Emira Dobrače, direktora KJKP Rad, razotkriva sve slabosti političkog sistema – i to onog koji je uspostavljen i očuvavan kroz dugi niz godina, pod patronatom Elmedina Konakovića i njegovih kadrova.
Ademović, inače sam vrhunac oportunizma, napao je Dobraču zbog propusta u radu preduzeća, ignorirajući činjenicu da su većina problema zapravo naslijeđe decenijskog upravljanja i nečinjenja Konakovićeve stranke. Umjesto da prizna odgovornost za katastrofalno stanje u gradu, on se drži kao da je Sarajevo njegovo privatno igralište za političke obračune, dok građani plaćaju cijenu za njegovu i Konakovićevu nesposobnost.
Dobrača je, u svom odgovoru, podvukao zatečeni haos: neprovedene nabavke, vozila zimske službe koja nisu servisirana, urušene međuljudske i radne veze unutar preduzeća, ignorisane pravosnažne presude, neplaćena potraživanja – lista je dugačka, gotovo da nema stavke koja ne odražava potpuni kolaps organizacije. Ali Ademović i njegov tim uporno guraju priču da je problem “samo novi direktor”, ne priznajući da je naslijeđe propadanja gradskih institucija upravo proizvod njihove i Konakovićeve vlasti.
Ono što je posebno poražavajuće jeste apsurdnost i infantilnost cijelog političkog prepucavanja. Umjesto da se fokusiraju na rješavanje stvarnih problema – kvarova tramvaja, nedostatka sigurnih puteva, nezadovoljstva radnika i građana – političari se natječu ko će gluplju izjavu izreći, ko će bolje manipulirati javnošću i prenijeti odgovornost na nekog drugog. U njihovim očima, građani su statistika, a Sarajevo je šahovska tabla za jeftine političke igre.
Konakovićevi kadrovi pali na prvom ispitu, Sarajevo platilo cijenu političkih imenovanja
Svakodnevno gledamo kako se politika pretvara u cirkus bez ikakve logike. Radnici KJKP Rad rade u tri smjene, trude se da građani dobiju minimum funkcionalnog javnog prevoza, dok političari sjedaju u udobne fotelje i raspravljaju o tome čiji je “pravi” mandat, čije su “veće zasluge”, ili čiji je spisak propusta relevantniji za tabloide i društvene mreže. Ovo je brutalna demonstracija nekompetentnosti koja se prenosi generacijama – gdje svaka nova politička figura upija kulturu nesposobnosti prethodnika i nastavlja lanac destrukcije.
Ova prepucavanja su, zapravo, ogledalo cijelog sistema: sistem koji nagrađuje političke igrice umjesto odgovornosti, koji prikriva nesposobnost iza riječi i spiskova, dok stvarni život građana tone u kaos. Tramvaji kasne, prava radnika se krše, infrastruktura propada, a odgovorni političari traže alibi u riječima i papirima. Sarajevo decenijama plaća cijenu nečinjenja, političke arogancije i ličnih interesa – a ovo prepucavanje samo potvrđuje da nema kraja ovom ciklusu.
Da li je cilj ovog prepucavanja istina i odgovornost? Naravno da nije. Cilj je održavanje političkog statusa, javno pozicioniranje i međusobna igra moći, dok građani ostaju prepušteni posljedicama propalih politika. I dok Ademovićev i Konakovićev tim prave svoje cirkuse i prepucavaju se oko ničega, Dobrača pokušava izvući preduzeće iz haosa – ali koliko dugo će moći sam protiv desetljeća decenijske nesposobnosti i korupcije, ostaje otvoreno pitanje.
Sarajevo je danas grad u kojem politički prepucavanje i nesposobnost vladaju jače od bilo kakvog reda i zakona. Svaka nova debata, svaki novi spisak propusta, samo podsjeća građane da su desetljeća uništavanja i nečinjenja rezultirala stanjem u kojem je normalno da političari krive druge, dok stvarni život grada i građana tone sve dublje.
