U užurbanim ulicama Tokija i drugih japanskih gradova, među hiljadama ljudi koji žure na posao ili sastanke, gotovo da nema ni papirića na tlu. Iako javnih kanti za smeće gotovo da nema, Japan spada među najčišće zemlje svijeta.
Ova praksa ima korijene u događaju iz 1995. godine, kada je teroristički napad izveden postavljanjem eksplozivne naprave u kantu za smeće. Kao preventivnu mjeru, vlasti su uklonile većinu javnih kanti, naročito na željezničkim stanicama i prometnim mjestima. Japanci su ovu promjenu prihvatili, a uskoro je postala društvena norma: otpad koji proizvedu smatraju svojom odgovornošću, te ga nose kući ili na posao dok ne naiđu na prikladno mjesto za odlaganje.
Na ulicama, u parkovima i na javnim površinama, stanovnici pažljivo čuvaju čistoću. Čaše od kafe za ponijeti ili papir od užine u džepovima se čuvaju dok se ne bace u kućni otpad ili reciklažne kontejnere na ulazima prodavnica. Turisti često teško prihvataju ovaj običaj, ali mnogi ga i usvajaju tokom boravka u zemlji.
Lična odgovornost u Japanu duboko je ukorijenjena u kulturi. Red, disciplina i poštovanje zajedničkog prostora smatraju se obavezom svakog pojedinca, a ne zadatkom institucija. Sistemi odvajanja otpada su napredni i detaljni – u nekim gradovima postoji deset različitih kategorija otpada, a stanovnici tačno znaju kada i gdje šta iznijeti. Kršenje pravila rijetko se kažnjava formalno, jer ljudi više strahuju od društvene osude nego od zakonskih sankcija.
Ovaj sistem funkcionira i u većim okupljanjima: poznati su snimci japanskih navijača koji sami čiste tribine nakon sportskih događaja. Čistoću ne vide kao posao nekog drugog, već kao zajedničku obavezu, što čini Japan primjerom odgovornog društva koje ulice i javni prostor održava besprijekornim bez masovnog oslanjanja na kante za smeće.
