Radio-televizija Republike Srpske je tokom ove sedmice ponovo prešla granicu profesionalnog, etičkog i zakonski dozvoljenog, izazvavši zgražavanje dijela javnosti sadržajem koji se s punim pravom može opisati kao otvorena propagandna kampanja protiv jednog naroda.
Povod je bio prilog o kupovini stanova u Istočnom Sarajevu, u kojem su Bošnjaci predstavljeni kao latentna prijetnja, a emitovan je u emisiji Pečat u četvrtak, 18. decembra. Zbog tog priloga, Regulatorna agencija za komunikacije BiH je, po službenoj dužnosti, pokrenula postupak kako bi utvrdila da li je RTRS prekršio vlastite dozvole i važeće propise, što samo po sebi govori o ozbiljnosti situacije.
Materijala za eventualne sankcije zasigurno neće manjkati. Sporni prilog obiluje grubim kršenjem osnovnih postulata novinarske profesije: nagađanja se predstavljaju kao nesporne činjenice, sagovornici su pažljivo birani tako da potvrđuju samo jedan, unaprijed zadati politički narativ, dok su podaci selektivno tumačeni i svjesno instrumentalizirani. Govor mržnje i etnička stigmatizacija nisu tek usputni eksces, nego sastavni dio priče, normalizirani do mjere da bi, osim pravilnika RAK-a, ozbiljna pitanja mogao otvoriti i Krivični zakon Bosne i Hercegovine.
Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da je riječ o javnom emiteru, instituciji koja bi, po definiciji, trebala štititi javni interes i primjenjivati najviše profesionalne standarde. Umjesto toga, RTRS se sve otvorenije ponaša kao propagandni alat, proizvodeći sadržaj koji potiče diskriminaciju i dovodi u pitanje elementarna ljudska prava – od prava na imovinu i slobodu kretanja, preko slobodnog izbora mjesta stanovanja, pa sve do prava na jezik i identitet.
Burne reakcije javnosti nisu došle slučajno. Prilog u Pečatu nije samo loše novinarstvo; on aktivno legitimizira govor mržnje, normalizira diskriminaciju i relativizira ljudska prava, sve upakovano u prividno informativnu formu koja služi konstruisanju narativa o stalnoj prijetnji. RTRS se u tom procesu ne ponaša kao posrednik između činjenica i publike, već kao narator jedne političko-identitetske teze, unaprijed definirane i ideološki obojene.
Međutim, taj prilog nije izuzetak. Naprotiv, on je samo najupečatljiviji primjer prakse koja je na RTRS-u odavno postala pravilo. Dovoljno je pogledati centralni Dnevnik 2 emitiran istog dana, svega sat i po prije Pečata. Emisija je započela višeminutnim prilogom o dojavama o postavljenim bombama u školama širom Republike Srpske, od Trebinja do Novog Grada. Gledaocima je odmah saopćeno da su prijeteći e-mailovi stigli na adrese čak 370 škola i da su potpisani navodnim “ratnicima Islamske države”.
Iako je kasnije pročitano kako se u tim porukama, prilično amaterski, traži uplata bitcoina uz prijetnje eksplozijama i politički besmislene zahtjeve, RTRS nije pokazao interes za kriminalni aspekt iznude ili tehničke detalje slučaja. Fokus je svjesno preusmjeren na potenciranje straha od “Islamske države”. Nakon korektnog dijela o procedurama sigurnosnih službi, uslijedio je nagli skok iz izvještavanja u otvorene etno-političke konstrukcije, bez ikakvih dokaza ili uporišta u stvarnosti.
Na osnovu anonimnih dojava, za koje nisu identificirani počinioci niti je utvrđena njihova vjerodostojnost, RTRS je bez zadrške plasirao tezu o “neprijateljima Srpske i srpskog naroda” koji navodno djeluju s ciljem destabilizacije i dodatnog usložnjavanja političke situacije u zemlji. Iako bi se taj izraz jednako mogao odnositi na obične kriminalce, neodgovorne pojedince ili čak maloljetne “šaljivdžije”, RTRS nije ostavio prostor za takvo tumačenje, nego je neprijatelje vrlo jasno etnički i politički označio.
Za potvrdu takvog narativa doveden je “stručnjak” – dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu u Banjoj Luci, Slobodan Župljanin – koji je pred kamerama iznio tezu da su ove aktivnosti povezane s navodnim gubitkom međunarodne podrške Bošnjacima, posebno od strane SAD-a i Zapada. Prema njegovim riječima, “isfrustrirane bošnjačke elite” navodno pribjegavaju starim metodama kako bi izazvale uznemirenost i nestabilnost.
Ironija je u tome što kredibilitet ovog “eksperta” dodatno “garantira” činjenica da je protiv njega pred Sudom BiH potvrđena optužnica za ratne zločine. U predmetu “Peulić i drugi”, Župljanin se tereti za progon i trajno uklanjanje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva s područja općine Kotor Varoš. Uprkos tome, RTRS njegove stavove predstavlja kao autoritativno tumačenje stvarnosti.
Na taj način, vijest o lažnim dojavama o bombama iskorištena je kao sredstvo za širenje straha, mržnje i osjećaja ugroženosti među gledateljima, i to istog dana kada je emitiran i sporni prilog o “bošnjačkim stanovima” u Istočnom Sarajevu. Teško je, nakon svega, govoriti o slučajnosti ili nenamjernom propustu.
Dodatni dokaz umišljaja leži u činjenici da je RTRS svjesno prešutio informaciju da su slične prijetnje istog dana dobile i škole u Tuzlanskom kantonu, što su drugi mediji, uključujući i BN televiziju, uredno prenijeli. Ta informacija nije odgovarala unaprijed postavljenom narativu o “neprijateljima Srpske”, pa je jednostavno izostavljena iz televizijskog programa, iako je istovremeno objavljena na web-stranici RTRS-a.
Sve to potvrđuje da propagandni sadržaji maskirani u informativni format na RTRS-u nisu izuzetak, već ustaljena praksa. Ono što se publici nudi kao informiranje zapravo su monološki, strogo kontrolirani propagandni proizvodi, usklađeni s narativom jednog autokratskog političkog sistema, čija se moć održava manipulacijom emocijama, strahom i podjelama.
Da postoji funkcionalan i efikasan sistem zaštite građana od medijskih zloupotreba, ovakav sadržaj ne bi bio moguć ili bi barem imao ozbiljne posljedice. No, to je već šira društvena tema – i pitanje koje se više ne tiče samo medija, nego odgovornosti cijele zajednice.
