Dok se Albanija suočava s jednim od najozbiljnijih unutarnjih potresa u posljednjih nekoliko desetljeća, granica između ekološkog protesta i šireg političkog otpora gotovo je potpuno nestala. Ono što je počelo kao građanska zabrinutost zbog gradnje luksuznog turističkog kompleksa na zaštićenom području otoka Sazan i lagune Zvërnec Narta, preraslo je u masovni narodni bunt protiv premijera Edija Rame i njegove vanjske politike.
U središtu spora nalazi se projekt američkog investicijskog fonda Affinity Partners, povezanog s Jaredom Kushnerom, koji predviđa ulaganja vrijedna više od šest milijardi dolara. Iako se radi o području koje uživa najviši stupanj zakonske zaštite zbog bogate bioraznolikosti i važnih staništa ptica selica, na lokaciji su već primijećeni teški strojevi i ograđeni tereni – unatoč tvrdnjama vlade da procjena utjecaja na okoliš još nije ni započela. Ta očita netransparentnost dodatno je razbjesnila javnost.
Od zelenog protesta do “Revolucije plamenaca”
Na ulicama albanskih gradova okupile su se desetine, a prema nekim procjenama i stotine tisuća građana. Demonstranti optužuju Ramu da je spreman žrtvovati nacionalno blago i suverenitet u zamjenu za podršku moćnih stranih krugova. Posebno se ističe sve bliža suradnja s američkim i izraelskim interesima, što dio Albanaca doživljava kao opasno odstupanje od nacionalnih interesa.
Premijer je pokušao diskreditirati proteste optužujući ih da su dio iranskog hibridnog rata. Međutim, ta retorika je u velikoj mjeri pala u vodu pred činjenicom da su demonstracije izbile iz autentičnog nezadovoljstva lokalnog stanovništva, a ne iz stranih centara. Kulminacija bijesa dogodila se paljenjem premijerove rezidencije, čime je poruka građana postala kristalno jasna: više nisu spremni šutke promatrati rasprodaju zemlje. Geopolitička pozornica
Ramine odluke dodatno su dolile ulje na vatru. Prihvaćanje oko 3.000 članova iranske opozicijske organizacije MEK na albanskom teritoriju i njihovo korištenje kao platforme za aktivnosti protiv Teherana dovelo je do potpunog prekida odnosa s Iranom i realnih sigurnosnih prijetnji. Rama je tu kontroverznu odluku branio usporedbom sa spašavanjem Židova tijekom Drugog svjetskog rata, što je izazvalo podsmijeh i dodatni gnjev među građanima.
Napetosti su se prelile i izvan politike – na nogometnim tribinama tijekom utakmice Albanije i Izraela vidjelo se koliko je otpor prema ovoj vrsti vanjske politike postao široko rasprostranjen.
Albanija se danas nalazi na prekretnici. S jedne strane stoji vlada koja sebe vidi kao most Zapada prema Balkanu, dok s druge strane raste narod koji smatra da se pod krinkom stranih investicija i strateških savezništava zapravo prodaje budućnost zemlje.
Hoće li ekološki otpor na Sazanu ostati upamćen samo kao prolazni incident ili će označiti početak dubljih političkih promjena, ovisi o tome hoće li Rama čuti glas ulice ili će nastaviti ignorirati sve glasnije nezadovoljstvo vlastitog naroda. Za sada, plamenovi na albanskim ulicama jasno pokazuju da ekologija više nije samo pitanje prirode – već i pitanje suvereniteta i nacionalnog dostojanstva.
