Dok inspekcijski timovi ovih dana zatvaraju luksuzne objekte širom Hercegovine, ključno pitanje se postavlja – kako je moguće da je ovakav oblik turizma decenijama funkcionisao bez ikakvog institucionalnog nadzora? I još važnije – zašto se država tek sada odlučila da reaguje?
Riječ je o luksuznim vilama i apartmanima koji se iznajmljuju turistima „na dan“, često bez ikakve evidencije, prijave gostiju ili izdavanja fiskalnih računa. Takav model poslovanja generiše milione maraka godišnje, ali gotovo ništa od toga ne završi u državnoj kasi. Prema procjenama iz turističke industrije, jedna vila može generisati i do 50.000 KM godišnje prihoda – a u Hercegovini ih je, prema nekim podacima, više od 1.000. Samo iz tog segmenta, potencijalni gubici po javne finansije mogli su dosegnuti između 30 i 40 miliona KM godišnje.
Dugogodišnja tišina sistema
Zakon koji omogućava fizičkim osobama da legalno iznajmljuju smještaj – uz obaveznu registraciju, kategorizaciju i fiskalizaciju – postoji i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj. Međutim, u praksi se pokazao gotovo mrtvim slovom na papiru. Nadzor je bio povremen, površan ili potpuno izostao – naročito u turistički atraktivnim, ali administrativno zanemarenim područjima.
Porezna uprava FBiH u nedavnim kontrolama otkrila je da gotovo polovina provjerenih subjekata posluje ilegalno, dok oko 1.000 fizičkih osoba obavlja djelatnost bez ikakve dozvole.
Zašto je država tek sada odlučila da djeluje?
Postoji više razloga, ali tri faktora su ključna:
- Pritisak međunarodnih institucija: EU i finansijske organizacije poput MMF-a insistiraju na suzbijanju sive ekonomije kao preduslovu za fiskalnu stabilnost.
- Finansijska iscrpljenost budžeta: Vlade na svim nivoima suočene su sa rastućim rashodima i sve manjim prostorom za uvođenje novih poreza.
- Pritisak legalnih iznajmljivača: Oni koji poštuju zakon godinama trpe gubitke zbog nelojalne konkurencije.
Mostar kao simbol promjene
Mostar je među prvim lokalnim zajednicama koje su pokrenule sistemsku registraciju iznajmljivača. Već je podneseno pedesetak zahtjeva, a broj registrovanih smještaja raste. Iako je riječ o malim koracima, simbolično predstavljaju važnu promjenu – grad priznaje postojanje problema i pokušava ga institucionalno adresirati.
Mogu li se milioni vratiti u budžet?
U teoriji – da. Ako bi se ilegalni smještajni kapaciteti uveli u sistem, proračun Federacije BiH mogao bi dobiti dodatnih 5 do 10 miliona KM godišnje. No, to bi zahtijevalo efikasan, digitalizovan i transparentan sistem naplate, te odlučnost u sprovođenju zakona, bez političkog ili lokalnog uticaja.
Prava borba tek počinje
Inspekcije su samo prvi korak. Pravi izazov je stvoriti sistem u kojem je legalno poslovanje jednostavno i podsticajno, a ilegalno – rizično i neisplativo. Godine nečinjenja ne mogu se ispraviti preko noći, ali odlučna i uporna akcija mogla bi otvoriti novu fazu – onu u kojoj i luksuzne vile plaćaju svoj dio poreza, baš kao i obični građani.
