Sin Dhanraj-a i Laxmi Rai napustio je Nepal u ranim dvadesetim godinama kako bi studirao u Rusiji. Ali kada su prošlog aprila otvorili WhatsApp, umjesto vijesti o njegovom napretku na univerzitetu, dočekala ih je fotografija njihovog 26-godišnjeg sina Dwona u vojnoj uniformi.
To je bio početak noćne more za porodicu Rai i hiljade drugih u Nepalu, čiji su sinovi, muževi i braća namamljeni u rusku vojsku lažnim obećanjima o bogatstvu, samo da bi se našli u paklu ukrajinskog bojnog polja.
„Nismo imali pojma da se pridružio ruskoj vojsci“, rekao je njegov otac, Dhanraj. Dwon ih je uvjeravao da je napustio fakultet sa svojim prijateljima zbog sigurne prilike. „Rekao nam je da nije toliko rizično koliko ljudi kažu. Rečeno mu je da ga neće ni povesti u rat... zvučao je zaista optimistično da se ništa loše neće dogoditi.“
Ali sredinom septembra proširila se glasina da je Dwon mrtav. Vijest nije stigla službenim kanalima, već od nepoznatog mladića iz Indije. Zvanična potvrda nepalskog Ministarstva vanjskih poslova stigla je tek dva mjeseca kasnije, u novembru.
Lažna obećanja i surova stvarnost
Priča porodice Rai je samo jedna od hiljada. Nepalski biro za borbu protiv trgovine ljudima (AHTB) procjenjuje da je između 6.000 i 10.000 mladih nepalskih muškaraca ilegalno regrutovano za borbu na ruskoj strani. Neke procjene, stavljaju taj broj i do 15.000.
Iako su nepalski vojnici, poznati kao Gurke, cijenjeni zbog svojih vještina i legalno služe u britanskoj i indijskoj vojsci, ovaj val regrutacije za Rusiju je ilegalan i smrtonosan. U oktobru je nepalska vlada priznala da je 101 Nepalac ubijen, a 125 nestalo, ali su porodice prijavile čak 349 nestalih, a stvarni brojevi su vjerovatno mnogo veći.
Iako je nepalska vlada prije dvije godine zabranila radne dozvole za Rusiju i Ukrajinu i tvrdi da je spriječila odlazak novih boraca, stručnjaci za trgovinu ljudima kažu da se regrutacija nastavlja, iako sporijim tempom.
Jeftino topovsko meso za Kremlj
Za Rusiju, regrutovanje stranih boraca iz siromašnih zemalja poput Nepala, ali i iz Latinske Amerike, Afrike i Azije, ima jasnog finansijskog i političkog smisla. "Ako stranac umre, nema socijalnih davanja niti odgovornosti", rekao je Andrij Jusov iz ukrajinske vojne obavještajne službe.
"U Rusiji nema rođaka koji su nezadovoljni ratom, a naravno, ima i manje mrtvih Rusa." Procjenjuje se da se na ruskoj strani bori najmanje 18.000 stranaca, a neki stručnjaci vjeruju da bi taj broj mogao doseći 50.000.
"Ne moraš nigdje drugdje ići da vidiš pakao"
Mnogi se odlučuju na dobrovoljni odlazak, namamljeni pričama o lakoj zaradi. Prakash Bohara (28) otišao je u Rusiju u januaru 2024. Nakon što je saznao da mu je supruga trudna i da bezuspješno traži posao, vidio je video snimke nepalskih vojnika na TikToku kako se hvale životom u Rusiji. Stvarnost na bojnom polju u Donjecku bila je potpuno drugačija.
„Prijatelj s kojim ste upravo ručali umre, a kada vas neko pita gdje je, morate reći: 'Umro je'“, rekao je Bohara. „To nas je nekada šokiralo.“ Preživio je pukom srećom i nakon godinu i po dana službe, šest mjeseci duže od njegovog ugovora, poslan je kući. „Užasi koje tamo morate vidjeti su neopisivi“, rekao je. „Ne morate ići nigdje drugdje da biste vidjeli pakao.“
Mreža prevaranata i lažnih agencija
Nepalci poput Bokhare najčešće završavaju u Rusiji putem lanca trgovaca ljudima koji se kriju iza legalnih fasada kompanija za obrazovni konsalting. Krishna Pangeni, šef AHTB-a, kaže da su se mnoge od ovih agencija okrenule ilegalnim aktivnostima poput krivotvorenja dokumenata i trgovine ljudima.
Osim toga, društvene mreže poput TikToka preplavljene su videozapisima koji podučavaju potencijalne plaćenike i hvale se visokim platama. Iako je obećana mjesečna obuka, regruti često dobiju samo nekoliko sedmica obuke prije nego što budu poslani na prve linije, gdje se bore rame uz rame s bivšim zatvorenicima.
Zarobljeni i zaboravljeni
Ishwor Lamichane (39), veteran nepalske vojske, otišao je u Rusiju 2023. godine. Obećana mu je plata od 2.000 dolara mjesečno na niskorizičnoj medicinskoj poziciji. Njegova supruga Jeena zarađuje jedva 100 eura mjesečno u Nepalu, a novac im je bio potreban za školovanje kćerke. Ali Ishwor je zarobljen u oktobru, samo dva mjeseca nakon dolaska.
Jeena je prijavila njegov nestanak vlastima i policiji, ukazujući na agenciju koja ga je poslala, ali bezuspješno. "Rekli su mi da će ih uhvatiti i vratiti novac. Ali nisu. Ni vlada nije ništa poduzela", kaže očajna supruga, koja nije platila školarinu za svoju kćerku od prošle godine. "Ne znam hoće li joj dozvoliti da polaže ispite."
Očaj porodice i nedostatak pomoći
Dok nepalska vlada tvrdi da je u "bliskoj komunikaciji" s Rusijom i porodicama, stvarnost je poražavajuća. Porodicama je obećana odšteta, ali samo je nekolicina primila početne isplate. Dhanraj, otac preminulog Dwona, još uvijek čeka odštetu. Ministarstvo mu je savjetovalo da ode u Rusiju, ali je odbijen na granici i vraćen u Katmandu. Da bi kremirali tijelo svog sina prema hinduističkim običajima, morali su platiti 6.000 dolara troškova.
„Gubim nadu u vladu“, rekao je. S druge strane, Jeena nije čula ništa od svog zatvorenog supruga, Ishwora, dvije godine, osim jedne kratke glasovne poruke. Nade da bi mogao biti pušten kao dio primirja blijede. Za hiljade nepalskih porodica, rat u dalekoj zemlji donio je samo dugove, tugu i osjećaj da su ih svi zaboravili.
