U Unsko-sanskom kantonu politička scena se pretvorila u cirkus ličnih interesa, licemjerja i neskrivenog pohlepnog nadigravanja.
Dok građani čekaju osnovne usluge, dok se bore sa svakodnevnim problemima, politički akteri iz SDP-a, POMAK-a i SDA igraju se moći kao djeca u pijesku, krojeći budućnost kantona po svojim užim interesima, bez imalo odgovornosti prema stvarnom životu građana.
Dogovor o formiranju nove skupštinske većine, navodno već postignut u političkim kuloarima, pokazuje svu trulež sistema: tri zastupnika SDP-a, tri POMAK-a, osam SDA i još nekoliko "samostalnih" figura – sve je to kombinacija koja djeluje kao da je sastavljena po mjeri ličnih ambicija, a ne javnog interesa. I na čelu tog "novog poretka" pojavljuje se ime Almina Hopovca iz SDP-a, čovjeka koji bi trebao postati premijer kantona – i tako SDP, nakon tri izborna ciklusa, konačno ponovo "uzima šapu" nad Vladom USK. Ali, je li to pobjeda građana ili još jedan korak u spregu ličnih interesa koji kanton pretvaraju u privatni feudalni posjed političke elite?
Ono što ovaj razvoj događaja najviše otkriva jeste koliko je politika u Krajini lišena ideala, programa i odgovornosti. Sve što vidimo je puka borba za premijersku fotelju, pregovaračke pozicije i vlast nad resursima kantona – dok obični ljudi posmatraju kako im svakodnevni problemi eskaliraju. Javne službe su u kolapsu, infrastruktura propada, a politička elita u svom balonu vodi svoje igre moći, potpuno zanemarujući realne posljedice za stanovništvo.
Trojka i SDP, koji se navodno pozicioniraju kao "glasnici promjena", u ovoj novoj većini pokazuju svu grotesknu licemjernost. SDP, stranka koja se navodno zalaže za socijalnu pravdu, u Krajini gazi svaki princip kada bira lične interese nad javnim dobrom. POMAK i SDA samo dodaju dimnu zavjesu, pokrivajući pravi motiv: osvajanje resursa i pozicija, dok kanton stagnira.
Ipak, najzanimljivije u cijeloj priči je kako se ovakvi dogovori odigravaju daleko od očiju građana, u političkim kuloarima, dok su formalni pregovori i zakonske procedure tek maska koja pokušava da legitimira još jedan potez vođen pohlepom, a ne odgovornošću.
Građani USK-a već dugo žive u sjeni ovakvih igara – bez prave vlasti, bez odgovornosti i bez jasnog plana za budućnost. Svaka "nova većina" donosi samo nova licemjerja i nova obećanja koja nikada nisu realizovana. Pitanje koje ostaje jeste: dokle će kanton trpjeti dok politički lideri ponovo i ponovo koriste vlast kao privatnu nagradu?
Unsko-sanski kanton je ogledalo bh. politike u malom – mjesto gdje se demokratske procedure pretvaraju u pozornicu za lične pohlepe, gdje je politički program sekundaran u odnosu na lične ambicije, a građani su samo statistika koja potvrđuje manipulaciju. Ako ovo nije definicija hibridnog feudalizma u modernom ruhu, teško da postoji bolja ilustracija.
Dok politički akteri slave svoje kuloarske pobjede, obični ljudi ostaju sa istim problemima: loša infrastruktura, nedostatak kvalitete života i stalna frustracija zbog neodgovorne i sebične politike. I dok kanton "formalno" dobija novu većinu, u stvarnosti dobija samo novu masku za stare igre moći.
