Krajem septembra ove godine u Sočiju, na obali Crnog mora, potpisan je memorandum o saradnji između državnog Instituta za standardizaciju Bosne i Hercegovine i ruske agencije Rosstandart, koja je pod sankcijama zapadnih zemalja zbog uloge u vojno-industrijskom kompleksu Rusije.
Sporazum predviđa razmjenu stručnjaka, međusobno priznavanje industrijskih standarda i zajedničke programe obuke, ali njegov politički odjek daleko nadilazi tehničke aspekte.
Delegaciju Bosne i Hercegovine činili su isključivo predstavnici entiteta Republika Srpska, a predvodio ju je ministar vanjske trgovine BiH Staša Košarac, kadar vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Memorandum su potpisali direktor Instituta za standardizaciju BiH Aleksandar Todorović i direktor Rosstandarta Anton Šalajev. Sama ceremonija i politički kontekst potpisivanja, uključujući međunarodno sporan incident sa nacističkim šljemom SS-divizije u kojem je Košaracov stranački lider Milorad Dodik bio uključen, dodatno su podigli političke tenzije.
Europska unija je brzo reagirala. U posljednjem izvještaju o napretku BiH, Evropska komisija jasno je upozorila da je potpisivanje sporazuma sa sankcioniranom institucijom nespojivo s politikom EU i da BiH mora primjenjivati restriktivne mjere prema Moskvi. Iz Brisela su naglasili da se vanjska politika države mora harmonizirati s politikom EU, a stručnjaci upozoravaju da nastavak suradnje sa Rosstandartom može dovesti do sekundarnih sankcija.
Iz međunarodnih standardizacijskih tijela, uključujući IEC, ISO i OIML, nisu stigli precizni odgovori na pitanje kakve bi posljedice po BiH moglo imati kršenje sankcija prema Rusiji, ali jasno je da kršenje normi EU i američkih sankcija može imati dugoročne implikacije na međunarodne odnose. U kontekstu globalne geopolitičke situacije, ovakvi dokumenti, iako tehničke prirode, postaju instrumenti pritiska i političke strategije.
Analitičari upozoravaju da bi proširenje suradnje na razmjenu opreme, tehnologije ili laboratorijskih kapaciteta u oblastima dvostruke, civilno-vojne namjene moglo ozbiljno kompromitirati vanjskopolitički kurs BiH. Sekundarne sankcije mogle bi se manifestovati kroz ograničenje pristupa međunarodnim fondovima, suspenziju tehničke suradnje ili finansijske restrikcije, slično sankcijama koje su EU i SAD već nametnule Rusiji.
Bivši diplomat i stručnjak za vanjsku politiku Enver Halilović smatra da ovaj memorandum direktno ugrožava aspiracije BiH ka punopravnom članstvu u EU: “Potpisivanje ovog dokumenta je politički signal koji šalje suprotnu poruku od one koju Brisel očekuje. U ovom trenutku, kada pregovori o pristupanju EU počinju, ovakvi potezi imaju posebno štetan efekat.”
Situaciju dodatno komplikuje politički uticaj entiteta RS i kadrova SNSD-a, koji otvoreno zagovaraju intenzivniju saradnju s Moskvom, ignorirajući međunarodne kritike iz Brisela i Washingtona. Božidar Kovačević, bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi, ističe da Rusija koristi lokalne političke strukture za opstrukciju euroatlantskih integracija, a potpisivanje memoranduma je primjer upravo te strategije.
Iako je memorandum tehnički dokument i ne predstavlja međunarodni ugovor koji bi automatski obvezao državu, izostanak reakcije Vijeća ministara i Predsjedništva BiH već više od mjesec dana izaziva zabrinutost među partnerima u EU i SAD. Ministar Košarac i direktor Todorović nisu se odazvali pozivima medija da objasne ovu odluku, dok je Ambasada Rusije u Sarajevu memorandum dočekala s pohvalama i najavila daljnje produbljivanje saradnje.
U konačnici, potpisivanje memoranduma između BiH i Rosstandarta može se tumačiti kao simbolički politički čin, ali njegovi efekti imaju stvarni potencijal da destabilizuju vanjsku politiku zemlje i ugroze strateške ciljeve integracije u EU i NATO. U svjetlu trenutne geopolitičke situacije, svaki daljnji korak u saradnji sa sankcioniranim institucijama zahtijeva pažljivo balansiranje tehničkih interesa i međunarodnih političkih obaveza.
