TIHI TRANSFER MOĆI I NOVCA

Kako ljudi iz Dodikovog kruga prenose bogatstvo u Sloveniju dok američke sankcije stežu obruč

Dodik
Foto © Afp

U sjeni luksuza slovenske obale, naročito u Portorožu i okolini, posljednjih godina odvija se tihi ali uporan talas kapitalnih ulaganja iz Republike Srpske, koji nije prošao nezapaženo ni među zapadnim saveznicima.

Investicije, koje formalno vode pojedinci iz biznis krugova RS-a, sve češće se dovode u vezu s politički osjetljivim ličnostima – prije svega s porodicom Milorada Dodika, višedecenijskog lidera bosanskih Srba.

Premda zvanično riječima distancirani od konkretnih transakcija, krug oko Dodika – na čelu s njegovim sinom Igorom Dodikom – iznova se pojavljuje kao neformalni centar moći i uticaja u poslovima koji prelaze državne granice, a kulminiraju u nekretninskim transakcijama visoke vrijednosti u Sloveniji.

U fokusu je vila s bazenom u srcu Portoroža, vrijedna oko 1,2 miliona eura, koja se – prema tržišnim cijenama – mogla prodati i znatno skuplje. Njenu kupovinu je, bez ikakvih bankarskih hipoteka, 2022. realizovao Đorđe Đurić, biznismen iz Srbije i bliski saradnik Igora Dodika, koji je godinu dana kasnije završio pod sankcijama SAD-a. Američko Ministarstvo finansija tada je eksplicitno navelo Đurića kao posrednika u međunarodnim finansijskim operacijama Dodikovih, uključujući i prijenos miliona eura izvan BiH.

Zanimljivo, Đurić vilu nije kupio od anonimnog prodavca, već od firme RSB Plus, registrovane za niske gradnje, iza koje stoji Terex Inženjering iz Bijeljine. Vlasnik Terexa je Rade Ćorić, ranije osuđivan zbog falsifikovanja dokaza, ali i poznat po unosnim ugovorima s javnim preduzećima RS-a, naročito Termoelektranom Ugljevik – energetskim gigantom pod upravom kadrova SNSD-a.

Upravo je u ovom spletu veza između građevinskih firmi, političkih figura, koruptivnih sudskih presuda i nerealnih tržišnih cijena, ključ za razumijevanje šire šeme prelivanja i pranja novca iz BiH prema sigurnim lukama EU. Za vilu koja je ranije procijenjena na 1,5 miliona eura, Đurić je platio tek 750 hiljada – gotovo duplo manje – što je još jedan indikator da je transakcija imala karakter pogodnosti, a ne tržišne logike.

Posebnu simboliku nosi činjenica da je kupovina realizirana nedugo nakon što su SAD počele širiti sankcije na Dodikov krug. Prvo je 2022. godine sankcioniran sam Milorad Dodik zbog ugrožavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i korupcije, a zatim i entitetski mediji i firme koje je indirektno kontrolisao, uključujući i Alternativnu televiziju, u vlasništvu upravo Đurića.

Uz to, ista Ćorićeva firma u Sloveniji je godinama prije posjedovala i stanove u luksuznom kompleksu Park Lucija, čiji investitor Gašpar Gašpar Mišič se 2013. sastao s Dodikom tokom njegove “privatne” posjete Sloveniji. Tajming potpisivanja ugovora za vilu, neposredno prije te posjete, dodatno podgrijava sumnje da se radilo o politički koordiniranim aktivnostima s ciljem stvaranja sigurne finansijske baze van BiH.

Važno je napomenuti da Đurić, uprkos formalnoj ulozi u brojnim firmama, nije ostavio puno tragova u slovenskom poslovnom registru – niti kao vlasnik, niti kao direktor. Njegova imovina u Sloveniji je, barem na papiru, skromna, ali pozadinska mreža veza s Dodikom, milionske transakcije bez hipotekarnih tragova i veza s firmama pod američkim sankcijama – otvaraju niz ozbiljnih pitanja za nadležne institucije i međunarodne partnere.

Jedno od ključnih ostaje: da li je vila u Portorožu samo simbol, ili i konkretan dokaz o načinu na koji je političko-kriminalni aparat iz Republike Srpske stvorio paralelni ekonomski svijet unutar Evropske unije?

Ono što je sigurno – Slovenija je u posljednjih nekoliko godina postala ne samo destinacija za odmor elita iz RS-a, već i logistička baza za nove političko-finansijske operacije koje bi mogle imati ozbiljne posljedice po odnose u regionu i integracijske procese BiH. Kako odgovori evropskih institucija izostaju, a američke sankcije se šire, ova priča tek ulazi u svoju ozbiljnu fazu.


Znate više o temi ili prijavi grešku