Naučni skup o velikodržavnim politikama: Deklaracija "svesrpskog sabora" u fokusu
U prostorijama Rektorata Univerziteta u Sarajevu održan je naučni skup pod nazivom "Instrumentalizacija i politizacija nacionalnih prava: Deklaracija 'svesrpskog sabora' kao kontinuitet velikodržavne politike". Skup je organizovao Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, s ciljem analize izazova s kojima se suočava Bosna i Hercegovina u kontekstu očuvanja nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta.
Nedostatak strategije prema entitetu RS
Jedan od ključnih problema istaknutih na skupu jeste nedostatak jasne i djelotvorne strategije djelovanja prema entitetu Republika Srpska, koja se, uprkos tri decenije iskustva, nije razvila u zadovoljavajućoj mjeri. Rješavanje pitanja povratka izbjeglih i interno raseljenih osoba, kao što je predviđeno Aneksom 7 Dejtonskog sporazuma, identificirano je kao prioritet. Bez ove "demografske pobjede" svaki pokušaj strateškog pristupa ostaje nepotpun i neefikasan.
Upozoreno je i na demografske procese koji ugrožavaju manjinske zajednice u entitetu RS. Administrativni i politički okvir, potpomognut demografskom dominacijom Srba u ovom entitetu, vodi ka asimilaciji manjinskih zajednica. Ovaj proces je već uočljiv, jer značajan broj Bošnjaka podržava stranke koje zagovaraju politike udaljene od probosanskog kursa.
Secesija kao dugoročna prijetnja
Secesionističke tendencije identificirane su kao dugoročna prijetnja. Iako trenutno ne izgledaju izvjesne, ukoliko se ne razvije adekvatan institucionalni odgovor, rizik od njihove realizacije ostaje prisutan.
Nužno je preći iz reaktivnog u proaktivno djelovanje, pri čemu je institucionalno jačanje države prioritet. Samo jake institucije mogu biti oslonac za suzbijanje politika koje podrivaju teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
U Sarajevu održan naučni skup 'Deklaracija 'Svesrpskog sabora'
Subverzivne mjere i mobilizacija dijaspore
Kao dio strategije, razmatra se i subverzivno djelovanje u smislu podjele separatističkih politika u entitetu RS. Među prijedlozima se našla i ideja o formiranju bosanske pravoslavne crkve, kao odgovora na politizaciju vjerskih institucija, posebno Srpske pravoslavne crkve, koja se često percipira kao generator negativnih politika prema državi.
Mobilizacija dijaspore prepoznata je kao ključni element u ovom procesu. Bošnjaci koji su napustili entitet RS trebaju biti aktivni sudionici političkih, ekonomskih i kulturnih procesa u zemlji, a ne samo glasačko tijelo. Jačanje njihovog ekonomskog prisustva u entitetu RS smatra se od presudnog značaja.
Kulturna i ekonomska strategija
Jedan od prijedloga za jačanje probosanskog prisustva uključuje preimenovanje kulturnih centara u gradovima u kojima postoji politička moć, u bosanske kulturne centre. Simbolički značaj ovakvih poteza ne treba zanemariti. Paralelno s tim, privredna zajednica treba prepoznati da njeno ekonomsko jačanje zavisi od političkog okvira u kojem vlast imaju probosanske snage.
Međunarodno lobiranje i promjena narativa
Ukazano je i na važnost međunarodnog lobiranja, posebno s obzirom na činjenicu da Srbija trenutno uživa povoljniji položaj na međunarodnoj sceni, uprkos njenoj odgovornosti za ratne zločine i genocid. U tom smislu, zagovara se promjena narativa – s narativa žrtve na narativ pobjednika. Osvajanje nezavisnosti Bosne i Hercegovine, iako krvavo izboreno, treba isticati kao pobjedu, a ne samo kao posljedicu agresije.
Sinhronizacija i jedinstvo
Kao poseban izazov istaknuta je i fragmentiranost narativa unutar Bosne i Hercegovine. Medijska sinhronizacija na terminološkom nivou može doprinijeti jačanju jedinstva, dok bi regionalni pritisak na Srbiju, kroz aktivniju ulogu u Sandžaku, mogao poslužiti kao sredstvo odvraćanja od destabilizacijskih politika.
Zaključak skupa ističe potrebu za sveobuhvatnim djelovanjem, uz koordinaciju na svim nivoima – od lokalnog do međunarodnog, kako bi se adekvatno odgovorilo na sve izazove koji ugrožavaju suverenitet i stabilnost Bosne i Hercegovine.
