Kako postići visok nivo integriteta pravosudnih funkcionera ako ne podliježu sigurnosnim provjerama?

Bh pravosuđe kao tzv. treći stub države svojim koruptivnim „mehanizmom“ i potencijalom prijeti da osim samog sebe uruši i ostala dva temelja dejtonske Bosne i Hercegovine. Čak i fragmentarno praćenje slučaja „Debevec-Osmica“ ( predsjednik Državnog suda i bivši prvi čovjek Državne obavještajne agencije“) da ne recikliramo silne ostale slučajeve, stvara jezovitu i nadrealnu sliku zakulisne kriminalne raspojasanosti i pokvarenosti ljudskog bića kome su povjereni državni resursi.

Prokrvljenost koruptivnih radnji u svim sferama društva i „uključenih“ lica, kako izabranih zvaničnika kao nekakvog vrha državne hijerarhije i osoba sa Sky aplikacije mafijaške provenijencije ukazuje ne samo na moralnu provaliju nego i na strahovitu pogibelj koja prijeti državi kao cjelini.

„Jači“ od Albanije

Značajan broj pravnih stručnjaka sa međunarodnim ugledom detektiralo je „provedenu“ reformu bh pravosuđa kao Pirovu pobjedu. Podsjeća to na američke filmove kada advokat osuđenom ne četiri doživotne kaznu smanji na „svega“ tri.

Prije nekoliko godina , tačnije 2017. u pravosuđu Albanije počeo je tzv. vetting proces, konkretno lustracija jer su izvještaji Evropske komisije o napretku ove zemlje dramatično upozoravali na potrebu hitne intervencije u pravosuđu. I tada i danas mi smo po pitanju korupcije „prešišali“ Albaniju sa komparativno sličnim stanjem pravosudnog sistema našem, pa je sindrom „zarobljene države“ danas nekako najviše priliči BiH. Stručna javnost je u to vrijeme postavljala pitanja da li se, ako je to moguće u Albaniji, može lustrativni proces provesti i kod nas.

Pitanje je bilo na mjestu, jer su i u ovoj zemlji kao i kod nas postojali mehanizmi disciplinske odgovornosti pravosudnih zvaničnika, ali nisu dali nikakve ili slabe rezultate. Kako god, zbog neučinkovitosti tzv. disciplinske profilakse koja je pojačana intertnošću u radu kako VSTV-a tako i njegovih dvostepenih komisija čiji su članovi ( sudije, tužioci) počesto pokazivali solidarnost sa disciplinski optuženim kolegama, svima je jasno da sistem disciplinske odgovornosti sudija i tužilaca, ovakav kakav je u prakksi ne može osigurati do dna u javnosti poljuljani integritet nosilaca pravosudnih pozicija.

Usvajanjem Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV), koji se odnosi na uspostavljanje i operativnost Odjeljenja za sprovođenje postupka po izvještajima od strane Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine vjerovatno će se postići viši nivo transparentnosti praćenja , prije svega, istinitosti prijavljenih podataka iz izvještaja o imovini i interesima pravosudnjih funkcionera, kako bi se, eventualno, utvrdile nespojive aktivnosti i potencijalni sukoba interesa.

Osim toga, Odjel koji tek treba formirati, zbog čega su i zaustavljeni procesi imenovanja novih sudija i tužilaca po posljednjem objavljenom i zaključenom javnom pozivu, trebao bi redovno pratiti i provjeravati finansijske prilive i odlive koji su navedeni u izvještaju sudije odnosno tužioca, kao i njihovu tačnost. Kao što je poznato, u 2022.godini svega 16 posto bh nosilaca pravosudnih funkcija objavila je dobrovoljno svoje finansijske izvještaje, od čega svega 31 posto rukovodećih,a usvajanjem pomenutog Prijedloga sada postoji obaveza objave finansijskih izvještaja.

Znam ja nas...

Odjel za integritet pravosudnih funkcionera u osnivanju činiće pravni stručnjaci, ali ćopićevski rečeno sa redukcijom „ seksualnog „ glagola najdominantnijeg u slengu balkanskih naroda „znajući nas... ti nas“ imenovanje stručnjaka neće nikako proći bez maksimalnog upliva politike na fonu propitivanja nacionalnog balansa.

Tako bi se dodatnih 90 dana koje je tražilo VSTV a Parlament odobrio moglo produžiti na neodređeni period, možda i do „visokorizične“ faze početka predizbornih vrenja za oktobarske lokalne i izbore načelnika/gradonačelnika u BiH. Ako i kada bude uspostavljen i počne sa radom Odjel bi vjerovatno poboljšao sistem provjera informacija i podataka ne oslanjajući se na sporadična ponekad frivolna i anegdotalna saznanja koja dolaze uglavnom od zainteresiranih lica.

Koliko će ovaj segment uspjeti pridonijeti transparentnosti i objektivizaciji „lika i djela“ nosilaca pravosudnih funkcija, nije u ovom trenutku tema ove analize. No, ključna onespokojavajuća stvar u ovoj hibridnoj lustraciji koju će potaći izmjenjeni Zakon o VSTV-u jeste u tome što ovaj pokušaj sistematskog pročišćavanja pravosudnih kaverni ima preferencijalnu slabost u činjenici da ne postoji obaveza sudija i tužilaca da prolaze sigurnosne provjere kako bi mogli pristupiti tajnim podacima. Njima VSTV BiH džentlmenski vjeruje na riječ, kao u onom vicu o Muji koji je zgrnuo milion dolara na pokeru, jer su mu partneri u ovoj hazardnoj igri takođe vjerovali na riječ.

Hrvatski primjer i mi

Poređenja radi, u Hrvatskoj i pored sigurnosnih provjera sudija i tužilaca posljednjih godina svjedočimo o pravom maskenbalu korupcije pravosudnom sistemu susjeda.

Zanimljivo je da je Hrvatska jedina u EU sa normativno uređeni sistemom provjere svih sudaca i tužilaca, dok se u devet zemalja sigurnosna provjera sudaca vrši prilikom prvog imenovanja. U BiH je, dakle, i pored ove pokrenute modificirane lustracije pravosuđa i pored očitih primjera koruptivne prakse , bh sudije i tužioci ne predstavljaju opasnost za državu, nego su njen stub.

Onaj treći. Ali, ko bi i kako , uostalom,zakonodavno, i vršio sigurnosne provjere sudija i tužiaca u našoj „zarobljenoj državi“? OSA sa svojim kadrovima čiji je javni integritet poljuljan kao tlo Turske u posljednjim zemljotresima ? Ili, ko već? Završićemo ovu mini analizu jednim aktuelnim primjerom,a ima ih bezbroj, jer je BiH u vrhu“ po broju pokrenutih disciplinskih postupaka koji u epilogu zbog subjektivnog „krivudanja“ donose vrlo malo kvalitetnih rezultata. Naime, kantonalni tužilac je dobrovoljno objavio svoj imovinski karton i upisao informacija i podatke o svojim nekretninama i finansijama pod „ punom materijalnom i krivičnom odgovornošću“.

Anonimna krivična prijava protiv njega nakon što je pod sumnjivim okolnostima podigao stambeni kredit od 100.000 KM od jedne javne ustanove rezultirala je pokretanjem istrage od strane jednog kantonalnog tužilaštva, jer su podaci koje je dobrovoljno dao VSTV-u ukazivali da je tužilac „ više navrata“ već riješio svoj stambeni problem.