RS intenzivira svoje napore na jačanju lobističkog djelovanja u Sjedinjenim Američkim Državama, usmjeravajući se prema ključnim političkim akterima unutar trenutne i bivših administracija.
Novi složeni lanac angažmana američkih konsultantskih kuća ukazuje na strateški pristup koji RS koristi kako bi osigurala svoje interese u političkom epicentru globalne moći.
Na osnovu podataka iz registra stranih agenata (FARA), vidljivo je da je američka firma „MO Strategies, Inc.“ angažovana kao neposredni zastupnik interesa RS pred institucijama SAD-a, ali ta saradnja nije uspostavljena direktno, već posredstvom druge američke kompanije „Becker & Poliakoff“. Ovaj ugovor, potpisan početkom jula 2025. godine, nastavlja ranije lobističke aktivnosti uspostavljene istog ljeta, a čije okosnice predstavljaju politički poznate figure i dobro umreženi stratezi unutar republikanske stranke.
Posebno je zanimljivo da „MO Strategies, Inc.“, na čelu s Martinom Obstom — iskusnim republikanskim strategom i bivšim ključnim savjetnikom kampanja Donalda Trumpa i Mikea Pencea — dobija mjesečnu naknadu tek po uplati sredstava iz Republike Srpske, čime se nazire lanac finansiranja i duboka povezanost unutar američko-bosanskih političkih tokova. Ovakva hijerarhija podugovaranja ukazuje na sofisticiranu mrežu lobiranja, u kojoj „Becker & Poliakoff“ funkcionira kao posrednik i izvršilac strateških zadataka, dok konačna plaćanja dolaze preko firme „Zell & Associates International Advocates“, direktno angažovane od entitetskih vlasti.
Ovaj model angažmana otkriva intenzivnu predanost vlasti u RS da ne samo aktivno zagovaraju svoje interese već i da uklone međunarodne sankcije koje pogađaju visoke političke predstavnike poput Milorada Dodika i Željke Cvijanović. Takođe, cilj je uspostavljanje dijaloga sa aktuelnom američkom administracijom, s posebnim osvrtom na veze s bivšim predsjednikom Trumpom, čije je vrijeme na vlasti označilo promjenu kursa u američkoj politici prema regiji.
Ova lobistička kampanja nije samo pitanje javnih odnosa ili PR strategije — ona odražava duboku transformaciju u pristupu političkom uticaju RS, koji pokušava da zaobiđe tradicionalne diplomatske kanale i umjesto toga se oslanja na provjerene mreže uticaja u američkoj unutrašnjoj politici. Pitanje ostaje da li će ovi potezi rezultirati stvarnim pomacima u američkom pristupu Bosni i Hercegovini i da li će utjecati na međunarodni tretman sankcija prema entitetskim liderima.
U svakom slučaju, javnost u BiH i regionu treba biti svjesna da se u američkim političkim kulisama odvijaju intenzivne lobističke aktivnosti koje mogu značajno uticati na budućnost odnosa između RS i SAD, kao i na stabilnost i političku dinamiku unutar same Bosne i Hercegovine.
