Nisu predstave samo tamo na daskama koje život znače. Predstave su i na političkoj sceni. Ovaj put na političkoj sceni u Sarajevu. Pod palicom Andreja Plenkovića. Uz pomoć predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen i nizozemskog premijera Marka Rutea. Trojka je takođe imala ulogu – ulogu Plenkovićevih marioneta.
O tome kako će izgledati predstava, obavijestio je Plenković i partnere iz EU koji su došli u posjetu BiH prije ovog famoznog sastanka. Nisu imali ništa protiv.
U dogovoru sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom von der Leyen, stigao je Plenković na zajednički sastanak u Sarajevo. S ciljem, naravno, da podrži evropski put BiH i da pokaže da je Hrvatska snažno uz BiH na njenom evropskom putu.
Pokazao je Plenković da jako dobro sarađuje i sa Ursulom i sa Ruteom i sa Trojkom, samo ne sa Željkom Komšićem.
Plenković je htio pokazati Trojci da Hrvatska ima snažne partnere u EU. Za razliku od BiH.
Htio je pokazati Ursuli da Hrvatska uspješno sarađuje sa liderima stranaka Trojke. Samo ne sa Komšićem. Komšić je smetnja na tom putu.
Htio je pokazati Ursuli da ga toliko vrijeđa izbor članova Predsjedništva BiH da nije imao snage da ode na sastanak sa Komšićem.
Htio je pokazati Ruteu da BiH može uraditi puno više na evropskom putu. Samo da nije Komšića.
Htio je pokazati Komšiću da ga ne poštuje jer su ga „Bošnjaci“ birali.
Htio je pokazati građanima BiH da nema evropskog puta BiH bez izmjena Izbornog zakona BiH odnosno osiguranja ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda u Predsjedništvu BIH.
Zahvaljujući Trojci - marionetama u Sarajevu, Plenković je u tom svom naumu i uspio. Čak ga je i gradonačelnica Sarajeva dočekala i pokazala da joj ni najmanje ne smeta što isti ne poštuje njenu državu i institucije BiH. Ovaj dolazak Ursule i nizozemskog i hrvatskog premijera nije donio ništa novo, ponovljeni su isti ciljevi, isti prioriteti, ništa specijalno sa aspekta otpočinjanja pregovora sa EU. Ali jeste poslužio Plenkoviću da završi ovu predstavu kako je i planirao.
Stranke Trojke su ohrabrene na evropskom putu, ali im se jasno dalo do znanja ko je taj ko je blizak zvaničnicima EU, šta je potrebno za evropski put – izborni zakon BiH i šta treba da rade nakon postignutog dogovora u Laktašima.
Završna scena Plenkovićeve predstave je možda i najzanimljivija: hrvatski mediji hvale bh. medije koji su neutralno izvještavali o skandalu odnosno medije koji taj očiti i diplomatski skandal nisu nazvali skandalom, a Čović za postignuti dogovor u Laktašima ne hvali Trojku, pored svega šta su učinili, nego najkonstruktivnijeg lidera na tom sastanku u Laktašima – Dodika. Normalno. Zna se ko je glavni režiser.
