
Dok građani Bosne i Hercegovine preživljavaju s onim što im ostane nakon plaćanja računa, vlast na svim nivoima – od općinskih do entitetskih i državnih – ne pokazuje ni trun empatije prema realnom sektoru i građanima.
Umjesto da donesu mjere koje bi ublažile ekonomski haos, oni su sebi prvo povećali plate, pa onda krenuli u hajku na trgovce, markete i pekare, pokušavajući gnjev osiromašenog naroda preusmjeriti na posljednju kariku u lancu poskupljenja.
Vlada uvodi nove namete, blokira investicije i diže cijene – pa onda krivi trgovce
Ako se pitate ko je kriv što su vam računi veći, što u marketu s istim novcem možete kupiti upola manje nego prošle godine, odgovor nije na blagajni prodavnice. Odgovor je u vladajućim strukturama koje su prvo potpuno zaustavile velike javne investicije i infrastrukturne projekte, a onda nastavile gušiti privredu novim nametima.
Povećanje cijena struje, rast troškova transporta, poskupljenje sirovina – sve to dolazi iz odluka vlasti. Dok u cijeloj Evropi cijene osnovnih namirnica rastu zbog globalnih faktora, vlast BiH nije učinila apsolutno ništa da ublaži udar na građane. Naprotiv, uvela je dodatna fiskalna i parafiskalna opterećenja, natovarila nove obaveze poslodavcima i natjerala realni sektor u kut iz kojeg nema izlaza.
Rezultat? Vlast se pravi nevina, a trgovci i proizvođači hrane su postali glavni krivci.
Ko je pravi krivac za skupu pšenicu, brašno i ulje?
Građanima se prodaje priča da su pohlepni trgovci ti koji im "otimaju" novac. A niko ne govori da je Bosna i Hercegovina zavisna od uvoza pšenice i drugih osnovnih životnih namirnica. Cijene brašna rastu u cijeloj Evropi, ali vlasti u drugim državama rade na ublažavanju efekata inflacije kroz subvencije i poreske olakšice. U BiH – vlast ne radi ništa osim što sebi povećava plate.
Kada su poslanici u Parlamentu FBiH dizali ruke za veće vlastite plaće, nije ih bilo briga kako će prosječan građanin platiti račun za struju ili kupiti osnovne namirnice. Njih ne zanima kako penzionerima nije dovoljno ni 500 KM za goli život. Ne mare za to što minimalna plata ne pokriva ni trećinu troškova potrošačke korpe. Oni žive u svom svijetu privilegija, voze se službenim automobilima, putuju na račun budžeta i uživaju beneficije koje običan radnik ne može ni da zamisli.
Odgovornost je na vlasti, ne na trgovcima
Dobar dio građana je, ipak, shvatio da je stvarni uzrok divljanja cijena nesposobna i korumpirana vlast. Trgovci su posljednji u lancu, oni prodaju robu koja je već poskupjela na svjetskom tržištu. Oni ne mogu snižavati cijene ako su im troškovi veći zbog rasta struje, goriva i drugih nameta koje nameće država.
Zato je bojkot trgovina potpuno pogrešan odgovor. Ako treba nešto bojkotovati, onda su to institucije koje ništa ne rade da zaštite građane, nego im još dodatno otežavaju život. Ako treba nekoga kažnjavati, onda su to nesposobni političari koji donose odluke isključivo u svoju korist, dok narod jedva sastavlja kraj s krajem.
Narod Bosne i Hercegovine mora konačno shvatiti ko su pravi krivci za sve što nam se dešava. Trgovci nisu neprijatelji, radnici u marketima nisu neprijatelji. Pravi neprijatelj sjedi u državnim institucijama, potpisuje odluke koje ubijaju privredu, odobrava poskupljenja struje i goriva, i pri tome ne gubi ni sekunde sna zbog sirotinje koju ostavlja iza sebe.
Dok god budemo dopuštali da nas zavađaju i okreću jedne protiv drugih, oni će mirno nastaviti da se bogate. Vrijeme je da se bijes okrene u pravom smjeru – prema političkoj mafiji koja decenijama sistemski uništava ovu zemlju.