Šta se zapravo dešava kada država postane teatar apsurda, a svi u politici — od Konakovića do Nešića — postanu profesionalni glumci, a ne službenici?
Kroz maglu obećanja, propagande i lažnog morala, država Bosna i Hercegovina odavno je prestala biti ozbiljna politička scena. Dovoljno je samo pogledati nedavne događaje u kojima su ministar sigurnosti i drugi politički akteri uhapšeni zbog svojih "moralnih" postupaka. To je ona ista politika koja nas uvjerava u svoje "poštenje", dok mi ne možemo da ne primijetimo da svaki njihov korak vodi ka dubokom moralnom ponoru.
Započnimo s eliksirima istine koje su političari poput Elmedina Konakovića sipali u javnost. Sjećamo se njegovih riječi, kad je bez treptaja izjavio kako je Nenad Nešić najbolji ministar od srpskih kadrova u Vijeću ministara, baš kao da je u pitanju neki sveti čovjek. Da, takva izjava je bila svakako senzacija, ali se ne možete oteti osjećaju da je bila ispunjena laganjem na svakom koraku. Taj isti "najbolji" ministar, kojeg su hvalili u političkim krugovima, sada je uhapšen. I dok ga gledamo iza rešetaka, pitamo se: šta nam je zapravo ostalo od tih političkih riječi? Da li su bile samo jeftine manipulacije, baloni od sapunice koji se brzo rastope kada se svi ovi „poštenjaci“ pokažu za ono što jesu: prevaranti i oportunisti na visokoj političkoj poziciji.
Ali hajde da budemo iskreni prema sebi: da li je iko zaista iznenađen? Bosna i Hercegovina je već dugo postala zemlja u kojoj je moralnost političara samo još jedna šarena laža koju oni koriste kako bi opravdali svoje sebične interese. U zemlji gdje su političke stranke samo vladavine jednih nad drugima, gdje je mafija u središtu vlasti, ne treba čuditi što je bilo ko uhapšen zbog "poštenja" — jer u ovoj igri, poštenje je samo maska, a kriminal je srž. Svi oni koji su do jučer govorili o reformama, odgovornosti, transparentnosti, sada se uvlače u iste mreže koje su ih do jučer navodno nazivale "poštenima".
Konaković, koji je godinama navodio Nešića kao uzor političke čistoće, danas je samo još jedan političar u nizu koji je dao svoje glasove i utjecaj onima koji se skrivaju iza zakona, dok svojim prijateljima i partnerima omogućavaju privatne pljačke. Bez obzira na sve, njihova praksa ostaje ista — svi oni koji dođu na vlast, od Stranke demokratske akcije do bilo kojeg novog političkog lidera, izmišljaće zakon i zakonodavne odluke tako da se nikada ne mora odgovarati za ništa.
Politički sistem u BiH više nije samo nesposoban, on je postao nevjerojatno opasan. I svi oni koji pokušavaju da vode zemlju, jednostavno koriste situaciju kao poligon za vlastiti profit. Naša politička stvarnost je postala smiješna, čini se da je najvažniji "pobjednik" samo onaj koji je najviše lopov. A onda se pitamo, kao narod, šta smo mi uopšte radili da zaslužimo bolje. Da li ćemo ikada izaći iz ovog začaranog kruga? Možda je najgore u svemu tome što se ništa neće promijeniti dok god ovi isti ljudi budu u centru svih političkih igara.
Svaka nova optužba, svako novo hapšenje, samo je još jedan dokaz da je BiH postala političko smetljište u kojem su svi pomalo krivi i svi pomalo nevini, ovisno o tome koliko su u mogućnosti da manipulišu informacijama i držanjem pred očima naroda. A narod, zamislite to, polako postaje umoran od svega. Političari se igraju s našim živim nervima, dok mi ostajemo tu, kao nesvjesni statisti u filmu koji traje godinama.
Ono što nas pogađa je dalja normalizacija svega što je negativno u BiH politici. U zemlji u kojoj se zlopotreba vlasti smatra normom, gdje svi, od političara do poslovnih lica, usput ulaze u mutne poslove, teško je zamisliti bilo kakvu promjenu. I svi oni koji nas vode, od Konakovića do Nešića, samo su komadići u igri u kojoj gubimo sami sebe, a oni se bogate.
Gledamo ove figure i pitamo se da li su ovi ljudi ikada shvatili što znači poštovati narod, zakon, dostojanstvo? Danas je vrlo teško pronaći političara u BiH koji nije do grla u nekoj vrsti kriminala, korupcije ili mahinacija. Stvari nisu crno-bijele – u politici BiH je već sve u šedoj zoni, a naši političari, svi do jednog, drže se za iste tajne. Na ziceru, kako to rekosmo, svi su međusobno povezani, a na nama ostalima ostaje samo da se divimo ovoj igri – sve dok ne postanemo suočeni s novim hapšenjima, novim lažnim obećanjima i starim, dobro poznatim licima.
I tako, na kraju, kad stanemo pred ogledalo i pogledamo ove političare koji nas obmanjuju, moramo se zapitati: gdje je naš ponos, gdje je naša borba za bolje sutra? Ovi ljudi, koji su danas u središtu vlasti, zaslužuju samo jedno: naše prezire, ali oni, i dalje, prolaze kroz sve njihove igre sa osmijehom. Političari koji su za nas svi jednako krivi, ne samo za lošu prošlost, već za katastrofalnu budućnost koja nas čeka.
Sramimo se, a niko se ne stidi. Očigledno je, Bosna i Hercegovina postaje crna rupa evropske politike.
