Više od 46 miliona maraka javnog novca završilo je u rukama nevladinih organizacija.
Preciznije, 3.100 grantova dodijeljeno je 2.052 nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini, u čijem radu je direktno uključeno 198 osoba povezanih s politikom, odnosno javnih funkcionera ili kandidata na izborima.
Revizori, kao i Transparency International BIH, upozoravaju da ne postoje javni pozivi, mjerljivi kriteriji niti kontrola trošenja. Da li je granica između javnog interesa i političke svrsishodnosti postala nevidljiva?
Milioni maraka javnog novca. Od državnog do entitetskog nivoa, dijele se bez jasnih kriterija, pravila, javnih poziva, naveo je Transparency International. Lista dobitnika je duga. Među njima - sportisti, grobari, YouTuberi, animatori, glumci i političari u rukovodstvu udruženja. U sistemu u kojem se javni novac raspoređuje prema ministrovoj diskreciji, postavlja se legitimno pitanje koji su pravi kriteriji - poznanstvo, politička podobnost, veze ili kvalitet projekta?
„Neko će reći, ali to je samo 50 hiljada maraka. Ali to je u terminu od više od 4 miliona konvertibilnih maraka koje ministri i ministrice dijele daleko od očiju javnosti, na način koji je nemoguće dovesti u pitanje sa aspekta opravdanosti, efikasnosti, korisnosti itd. Dakle, osnovni kriterij je više cijela desnica, ali koji su krajnji kriteriji? Sudeći po spisku korisnika tog novca, krajnji kriteriji su poznanstvo, politička podobnost, političke veze itd.“, kaže za FTV novinarka Rubina Čengić .
Vlada RS je sa 6,4 miliona maraka podržala nevladina udruženja, uglavnom boračka. Vlada ne želi odgovoriti na pitanje kako i gdje je taj novac potrošen, iako je sud u tri navrata presudio da im dostavi te podatke. Posebno je, tvrde, indikativan primjer dodjele najvećeg pojedinačnog iznosa – 710.000 maraka Udruženju penzionera.
"Tih 700.000 maraka, odnosno najveći pojedinačni iznos sredstava u Republici Srpskoj, primilo je Udruženje penzionera, koje je prije ovih prijevremenih izbora izašlo na konferenciju za novinare i otvoreno podržalo kandidata jedne političke, vladajuće stranke, iako je udruženjima po svim zakonima zabranjeno bavljenje političkim aktivnostima. Predsjednik Udruženja penzionera je na tu poziciju došao direktno sa pozicije predsjednika aktivnih penzionera SNSD-a u Banjaluci, odnosno direktno sa stranačke pozicije", upozorava Srđan Traljić , menadžer za odnose s javnošću Transparency Internationala BiH.
Na državnom nivou, sličan obrazac se može uočiti u udruženju Doboj čiji je predsjednik, Amir Hurtić , aktivni političar u entitetskoj skupštini, primio sredstva iz tekuće budžetske rezerve Vijeća ministara, te dodatne grantove od Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice. Dva projekta i ukupno 100.000 KM u jednoj godini.
Traljić objašnjava: „Riječ je, dakle, o rođaku ministra, što znači da su sredstva dodijeljena unutar Vijeća ministara, koje ih raspoređuje. Općenito, uredi za reviziju godinama ukazuju da je problematično što se sredstva dodjeljuju s državnog nivoa bez javnog poziva i bez jasnih, mjerljivih i utvrđenih kriterija.“
Ni resorni ministar Hurtić, ni zastupnik Hurtić, a po potrebi i aktivisti - nisu nam odgovorili šta je bio odlučujući faktor u dodjeli ovih sredstava - političke ili porodične veze. Slične veze i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Rođaci i stranačke kolege prikupili su desetine hiljada maraka. Na primjer, delegat u Federalnom domu naroda, Ivo Šimunović, koji je godinama član Predsjedništva Udruženja 13. septembar Jajce.
Traljić zaključuje: "Riječ je o osobama koje su direktno povezane s HDZ-om. Osim što je Vijeće ministara dodijelilo sredstva, odobrio ih je i zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda od strane Dragana Čovića . Brojni su primjeri udruženja koja na ovaj način finansiraju svoje aktivnosti i javno se promoviraju kroz svoje pozicije, što predstavlja sukob interesa prema zakonu u Federaciji, a problem i dalje postoji."
U diskrecionom sistemu raspodjele, novac često završava tamo gdje je politički najbliži. Tako prostor za zloupotrebu postaje pravilo, a ne izuzetak - i krug netransparentnosti od raspodjele do potrošnje se zatvara, dok nalazi revizora da javni resursi ne prate javni interes ostaju u izvještajima koji često nisu obavezujući i milioni odlaze bez traga.
„Postoji mnogo ljudi i organizacija kojima je potreban ili zaslužuju novac, ali ne znaju nijednog ministra ili predstavnika kojem bi se mogli obratiti“, zaključuje Čengić.
