Kako ustaška retorika ponovno nalazi plodno tlo u Hrvatskoj

Imotski, gradić na granici s Bosnom i Hercegovinom, postao je centar pažnje nakon što je Marko Perković Thompson, kontroverzni pjevač poznat po nacionalističkim i desničarskim stihovima, održao koncerte koji su više podsjećali na oživljavanje mračnih trenutaka iz prošlosti nego na muzičku manifestaciju.

Umjesto zvuka gitara i glasova publike, Imotskim su odjekivale simpatije prema ustaškom pokretu, mračnoj epizodi hrvatske povijesti koja je mnogima još uvijek otvorena rana.

Thompsonovi koncerti, održani 6. i 9. augusta, postali su više od muzičkih događaja. Postali su platforma za one koji žele revidirati povijest, veličati ustaštvo i promovirati ekstremne ideje koje su nekoć dovodile do razaranja i smrti. Na prvom koncertu, s razglasa je puštena ustaška budnica "Evo zore, evo dana", pjesma koja evocira sjećanja na zločine ustaškog režima. Kao da to nije bilo dovoljno, u Imotskom je čak i spomenik Tinu Ujeviću, jednom od najvećih hrvatskih pjesnika, oskvrnjen stavljanjem ustaške zastave.

Ovo nije bio slučajan incident. Ustaški simboli nisu se pojavili niotkuda – oni su rezultat kontinuiranog poticanja i tolerancije prema ekstremističkim stavovima u dijelu hrvatskog društva. Marko Perković Thompson, sa svojom specifičnom vrstom nacionalističke retorike, već godinama održava koncerte koji postaju okupljališta onih koji veličaju ustaštvo. I dok Thompson možda tvrdi da su njegovi koncerti manifestacija patriotizma, stvarnost je puno mračnija. Ove manifestacije ne slave Hrvatsku kao modernu, demokratsku državu, već Hrvatsku iz najmračnijih dana prošlosti.

Policijska reakcija: Premalo, prekasno?

Policijska uprava splitsko-dalmatinska oglasila se nakon koncerta, izvijestivši o privođenju 14 osoba zbog "remećenja javnog reda i mira". Jedna osoba je privedena zbog prodaje predmeta sa simbolima kojima se remeti javni red i mir, dok su dvije osobe procesuirane zbog veličanja ustaškog pokreta. Iako je policija najavila nastavak analize snimaka, postavlja se pitanje: Zašto se dopušta da ovakvi događaji uopće dođu do točke gdje su potrebne ovakve intervencije?

Hrvatska policija često se nađe na udaru kritika zbog svoje selektivne primjene zakona kada je riječ o nacionalističkim ispadima. Iako je na papiru Hrvatska država koja zabranjuje veličanje fašističkih simbola i govora mržnje, stvarnost na terenu je često drugačija. Izgovori se traže, prijestupi se minimaliziraju, a počinitelji se puštaju s blagim kaznama, ako uopće budu kažnjeni. Takva politika dvostrukih standarda ne samo da podriva vladavinu prava, već šalje jasnu poruku da je u Hrvatskoj u redu veličati zločinačke režime ako se to radi pod krinkom "domoljublja".

Ustaštvo kao dio "Naših korijena"?

Posebno uznemirujuće bilo je ponašanje dijela publike. Na snimkama koje su obišle medije, mogli smo vidjeti mlade ljude kako dižu desnicu u nacistički pozdrav i s ponosom nose simbole HOS-a, vojne formacije čiji su pripadnici u Domovinskom ratu često koristili ustašku ikonografiju. Jedan od njih, Damir iz Širokog Brijega, na pitanje zašto nosi majicu HOS-a, odgovorio je: "Jer ovo je naše. Jer ovo naš korijen". Zatim je ispružio desnicu i rekao: "Nek vam bude. Za dom!"

Ova izjava je duboko problematična. Što točno znači "naše"? Koji su to "korijeni" na koje se referira? Ako su ti korijeni povezani s ustaštvom, onda se suočavamo s ozbiljnim problemom unutar hrvatskog društva. Promoviranje ideje da je ustaštvo dio "naših korijena" je direktna uvreda za sve žrtve tog režima, kao i za sve one koji su se borili protiv fašizma tijekom Drugog svjetskog rata.

Retorika mržnje kao novonormalno? Ono što je još više zabrinjavajuće jeste činjenica da ovakvi incidenti više nisu rijetkost u Hrvatskoj. Nacionalizam, često u svom najekstremnijem obliku, postao je dio političkog mainstreama. Umjesto da se osuđuje, nacionalistička retorika često se glorificira, a njeni protagonisti se predstavljaju kao heroji koji "brane" hrvatski identitet. Takvo stanje stvara atmosferu u kojoj se otvoreno veličanje ustaštva i fašizma ne doživljava kao prijetnja, već kao legitimna politička pozicija.

Thompsonovi koncerti postali su mjerilo koliko daleko može ići ekstremizam u Hrvatskoj prije nego što država reagira. Ovi događaji pokazuju da je hrvatsko društvo podijeljeno na one koji se bore za modernu, demokratsku Hrvatsku i one koji bi rado vratili sat unazad, u dane kada su fašistički simboli i retorika dominirali javnim prostorom. Nažalost, čini se da su ovi drugi sve glasniji.

Hrvatska se nalazi na prekretnici. Hoće li nastaviti ignorirati rastuću prisutnost ekstremizma i nacionalizma u društvu, ili će se konačno suočiti s tamnom stranom svoje prošlosti? Thompsonovi koncerti u Imotskom samo su simptom šireg problema – problema koji se mora riješiti ako Hrvatska želi ostati moderna, demokratska država koja poštuje svoje građane, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost.

Konačno, dok Thompson i njegovi sljedbenici pokušavaju ispisati novu verziju povijesti, ostatak Hrvatske mora odlučiti hoće li dopustiti da ta verzija postane stvarnost. Jer, ako se to dogodi, svi ćemo snositi posljedice.