**Kako rat eskalira, "osnovna baza" podrške mulama pojavljuje se kao prava udarna snaga.*
Očvrsli kroz godine mesijanske indoktrinacije, ovi milioni lojalista spremni su da se transformišu u internu vojsku kako bi ugušili svaki narodni ustanak koji prijeti sistemu.
Bombe možda padaju na Teheran, ali ulice su u srijedu bile pune zbog sahrane Alija Laridžanija. Žene su plakale i držale slike ubijenog šefa sigurnosti. Muškarci su salutirali prolaznoj pogrebnoj povorci.
I svuda oko Trga revolucije odjekivali su poznati refreni "Smrt Izraelu" i "Smrt Americi". Mnogi od onih koji su posmatrali sa Zapada mogli su s pravom pitati da li su ožalošćeni dovezeni autobusima ili prisiljeni da prisustvuju.
Pitanje je logično, jer se Larijani smatra čovjekom za kojeg se općenito vjeruje da je naredio masakr desetina hiljada iranskih civila koji su protestovali protiv režima u januaru. Ali ovo nije bila predstava.
Iako je podrška režimu dramatično opala u 47 godina otkako su mule preuzele vlast u Iranu, značajan dio društva mu je i dalje lojalan. Poznata lokalno kao hasteh-yeh sakht, ili "jaka baza", procjenjuje se da ova lojalistička baza čini oko 10 posto stanovništva, ili otprilike 9 miliona ljudi.
Anketa koju je u septembru prošle godine sprovela Gamaan, holandska istraživačka grupa koju često citiraju posmatrači Irana, pokazala je da 20 posto Iranaca podržava režim. Od njih, oko polovina želi reformu sistema. Druga polovina - tvrdolinijaši - bili su nepokolebljivi u svojoj podršci sistemu kakav jeste.
Glavna baza podrške režimu i dalje potiče iz nekih istih društvenih slojeva kao i tokom Islamske revolucije 1979. godine, kada je podrška nezadovoljnoj radničkoj omladini i siromašnih seoskih područja pomogla da Ruhollah Homeini, prvi vrhovni vođa Islamske Republike, dođe na vlast.
Anketa Gamaana je pokazala da je podrška režimu i dalje veća u ruralnim područjima u poređenju s gradovima, te među manje obrazovanim ljudima širom zemlje. Ono što je zajedničko objema grupama, kaže Ammar Maleki, direktor Gamaana, jeste važnost religije, a posebno režimske doktrine "Mehdizma", koja tvrdi da će se Mehdi - mesijanska figura poznata kao skriveni imam - jednog dana vratiti da oslobodi svijet od zla i nepravde.
Hossein Hafezian, stručnjak za Iran i politikolog, kaže: "Oni vjeruju da je ovaj politički sistem istinska manifestacija islama, a Vrhovni vođa je poput predstavnika skrivenog imama. Dakle, oni zaista vjeruju u ovaj sistem i ne mare što ekonomija ne stoji dobro."
Ovo je društveni sloj koji režim aktivno njeguje. Politolozi tvrde da je za uspjeh narodne pobune protiv autoritarne države potrebno učešće samo 3,5 posto stanovništva.
Čini se da Islamska Republika procjenjuje da je njenih 10 posto podrške dovoljno da spriječi kontrarevoluciju. Glavno sredstvo podrške režimu je ogroman i sveprisutni Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) i njegovo paravojno krilo, Basij, koji regrutuju isključivo iz "tvrde baze" i oboje imaju kolektivno članstvo za koje se smatra da broji milione.
Mobilizacijske snage Basij, koje imaju ogranke u svakom naselju zemlje, prvenstveno su odgovorne za organiziranje jake baze i njenu mobilizaciju kada je to potrebno, zajedno s odjelom u sjeni unutar IRGC-a, poznatim kao sjedište "Baqiyatallah".
Interni dokumenti iz 2023. godine, koje su dobili Kasra Aarabi i Saeid Golkar, detaljno opisuju petogodišnji plan odjeljenja da se "organizuje najmanje 4 miliona ljudi u 800.000 malih grupa u svim kulturnim i društvenim oblastima" i da se 5 posto stanovništva svakog naselja pripremi da se pridruži "unutrašnjem frontu" tokom vremena narodnih nemira.
Sada se čini da režim provodi taj plan u djelo. Od početka rata, bande naoružanih ljudi na motociklima patroliraju ulicama, terorizirajući stanovnike. Kontrolni punktovi i mobilne stražarske jedinice postavljeni su širom Teherana i njegovih predgrađa, a njima upravljaju pripadnici Basija, koji zaustavljaju i pretražuju vozila i telefone ljudi tražeći dokaze o neslaganju.
Jedinice Basij su također raspoređene na mjesta pogođena američkim i izraelskim projektilima kako bi spriječile civile da fotografišu i snimaju video zapise, prema iranskim izvještajima.
Pristalice režima su također primale poruke u kojima ih se poziva da učestvuju u masovnim uličnim skupovima podrške režimu, koji se potom prenose na državnoj televiziji.
Aarabi je opisao snažnu bazu kao "društvo unutar društva", gdje članovi IRGC-a obično žive u svojim vlastitim kompleksima i selima, a njihova djeca često pohađaju elitne škole.
I dok se postotak lojalista u zemlji možda smanjio tokom vremena, njihovo uvjerenje je samo ojačano programom indoktrinacije koji je država postepeno povećavala u okviru programa obuke IRGC-a tokom protekle dvije decenije.
Problem koji ovo predstavlja za Sjedinjene Države, koje su vjerovale da mogu izazvati promjenu režima bombardiranjem, jeste da bi sukob mogao ojačati ideološku odlučnost sljedbenika režima.
Mehdisti vjeruju da će povratku Mehdija prethoditi apokaliptično uništenje. Bombardovanje Izraela i SAD-a "samo će ojačati jaku bazu, jer oni uništenje vide kao znak približavanja svog skrivenog mesijanskog imama", kaže Aarabi.
Veliki dio izraelsko-američke zračne kampanje fokusirao se na iranski sigurnosni aparat. Istog dana kada je Larijani ubijen u zračnom napadu u Teheranu, Gholamreza Soleimani, komandant Basija, ubijen je u odvojenom napadu.
Baze Basija i IRGC-a širom zemlje također su bile teške mete.
"Mislim da je Zapad podcijenio ideološku predanost ove snažne baze pristalica", smatra Aarabi.
„Ovo ne znači da vojna akcija ne može uspjeti u svrgavanju režima. Ali da bi se to postiglo, bit će potrebna sveobuhvatna operacija. I zahtijevat će slabljenje volje i sposobnosti ne samo IRGC-a i Basidža, već u konačnici i jake baze u širem smislu“, zaključuje on.
