Usred Trumpovih prijetnji i Teheranovih uslova, dijalog ostaje zamrznut
Pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ponovo su završili u neizvjesnosti, a nedavni događaji ukazuju na duboki sukob ne samo u sadržaju već i u načinu na koji strane gledaju na sam diplomatski proces.
S jedne strane, američki predsjednik Donald Trump javno je potvrdio svoju spremnost za razgovore, objavivši da je američka delegacija otputovala u Islamabad. U svojim izjavama naglašava da SAD nude "pošten i razuman dogovor", dok za eskalaciju tenzija krivi Iran, navodeći incidente u Hormuškom moreuzu.
Međutim, Trumpovu retoriku prate direktna vojna upozorenja. Izjavio je da bi, ako se ne postigne dogovor, SAD mogle napasti kritičnu iransku infrastrukturu, uključujući elektrane i mostove. Ova kombinacija ponude dijaloga i prijetnje silom stvara dvostruku poruku koja, kako kažu analitičari, otežava izgradnju povjerenja.
S druge strane, Iran je zvanično odbacio novu rundu pregovora u Pakistanu. Državna novinska agencija IRNA povezuje ovu odluku sa "pretjeranim i nerealnim zahtjevima" SAD-a, kao i "stalnim promjenama stavova" Washingtona.
Ključni element u ovoj pat poziciji ostaje američka pomorska blokada Irana. Teheran to smatra neprijateljskim činom koji je u suprotnosti sa svim naporima za dijalog. Iranski mediji i razni zvaničnici naglasili su da sve dok ova blokada traje, pregovori nemaju stvarnu osnovu.
Iranske sumnje idu još dalje. Prema Axiosu, neki zvaničnici u Teheranu vjeruju da bi Trumpove izjave o pregovorima mogle poslužiti kao pokriće za neočekivanu vojnu akciju. To je značajno smanjilo spremnost za uključivanje u diplomatski proces.
Iranski diplomatski predstavnici su također pooštrili ton. Iranski ambasador u Pakistanu optužio je SAD za kršenje međunarodnog prava, naglašavajući da ne može biti dijaloga dok se vojni i ekonomski pritisak povećava.
U ovom kontekstu, pitanje „ko blokira pregovore?“ nema jednostavan odgovor. SAD se predstavljaju kao strana koja traži sporazum, ali ga prate maksimalnim pritiskom. Iran, s druge strane, odbija sjesti za pregovarački stol bez promjene uslova, smatrajući trenutnu situaciju jednostranom.
Rezultat je klasična diplomatska pat pozicija: jedna strana traži sporazum sa pozicije snage, dok druga zahtijeva garancije prije početka pregovora. U nedostatku kompromisa o ovim preduvjetima, proces ostaje u zastoju, a tenzije nastavljaju rasti.
