Nakon 16 godina za stolom Vijeća, odlazak mađarskog lidera ne garantuje kraj zastoja u Evropskoj uniji.
Viktor Orban je otišao, a njegova kruna glavne prepreke Evropske unije sada je otvorena za druge da je preuzmu. Tranzicija dolazi u osjetljivom trenutku, kada se blok oslanja na jedinstvo u usvajanju sankcija, budžeta i drugih odluka koje još uvijek zahtijevaju jednoglasnost. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen odmah je ove sedmice reagovala na Orbánov poraz predlažući promjene pravila glasanja kako bi se izbjegli budući zastoji.
Mađarski premijer godinama koristi svoje pravo veta kako bi blokirao ključne inicijative, posebno o podršci EU Ukrajini. Nakon teškog poraza na nedjeljnim izborima, očekuje se da će ga zamijeniti Péter Magyar, figura desnog centra koji je signalizirao spremnost na bližu saradnju s Briselom.
Neki se nadaju da će Mađarova pobjeda olakšati postizanje konsenzusa. „Moj utisak je da je politički model sistemske i strukturne prepreke propao s teškim porazom Fidesza“, rekao je diplomata EU, govoreći pod uslovom anonimnosti.
Međutim, Orbánov odlazak ne znači da von der Leyen ili Kijev mogu biti mirni. Evropsko vijeće, gdje se 27 lidera sastaje kako bi donosili odluke, još uvijek uključuje neke od njegovih saveznika i neke druge ličnosti koje bi mogle postati nove prepreke.
U nastavku je navedeno pet lidera koji bi mogli preuzeti ovu ulogu:
Bliski saveznik: slovački premijer Robert Fico
Slovački premijer je često bio Orbánov glavni partner u pravu veta, blokirajući sankcije Moskvi i tražeći izuzeća od kredita EU za Ukrajinu od 90 milijardi eura. S Orbánovim odlaskom, Fico ostaje najbliži saveznik Kremlja u EU.
„Zainteresovan sam da budem konstruktivan akter u Evropskoj uniji, ali ne na štetu Slovačke Republike“, izjavio je prošlog ljeta.
Fico je prošlog mjeseca upozorio da bi mogao staviti veto na sredstva za Ukrajinu ako Orbán izgubi izbore. Budimpešta je mjesecima blokirala isplatu tih sredstava zbog spora s Kijevom oko naftovoda. U međuvremenu, Madyar je signalizirao da neće stajati na putu EU.
Ostaje da se vidi hoće li Fico sprovesti prijetnju ili će se uskladiti sa stavom EU, jer je ranije odustao i podržao zajedničke odluke.
Milijarder populista: češki premijer Andrej Babić
Češki premijer, 71-godišnji milijarder kojeg često nazivaju "češkim Trumpom", pokazao je slične tendencije kao Orbán. Bio je među liderima koji su pozivali na izuzeća od finansiranja Ukrajine i pozivao je na smanjenje podrške Kijevu.
Babić je također kritikovao klimatske politike EU, tvrdeći da sistem ugljičnih kvota šteti češkoj industriji.
Prema riječima jednog diplomate EU, očekuje se da će desničarski lideri biti "strogi po nekim pitanjima", ali ne nužno i direktne blokade.
Italijanska liderka je slijedila pragmatičan stav prema Briselu, balansirajući nacionalističku politiku sa proevropskim stavom o međunarodnim poslovima. Sarađivala je sa drugim liderima na jačanju migracijskih politika putem konsenzusa.
Jedan diplomata ju je opisao kao "potpuno drugačiju" od Orbána, dok je drugi istakao ideološke veze između njih. Na nedavnom samitu, Meloni je bila jedina koja je izrazila simpatije za Orbánov stav o finansiranju Ukrajine.
Populista u usponu: Slovenac Janez Janša
Bivši slovenački premijer, desničarska populistička figura i pristalica Donalda Trumpa, mogao bi se vratiti na vlast nakon nedavnih izbora. Još nije jasno hoće li on ili sadašnji premijer Robert Golob formirati vladu.
Za razliku od Orbána i Fica, Janša podržava članstvo Ukrajine u EU i posjetio je Kijev na početku ruske invazije kako bi pokazao podršku.
Nepredvidivi faktor: Rumen Radev iz Bugarske
Bivši bugarski predsjednik osnovao je novu stranku i očekuje se da će pobijediti na parlamentarnim izborima. Izrazio je skepticizam u vezi s vojnom pomoći Ukrajini, tvrdeći da to nije rješenje.
Radev je 2025. godine izjavio da je Ukrajina "osuđena" na rat s Rusijom i okrivio evropske lidere za eskalaciju sukoba. Njegovi stavovi izazvali su snažne reakcije, uključujući javni sukob s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim 2023. godine.
Orbánov odlazak bi mogao promijeniti dinamiku unutar EU, ali ne eliminira rizik od zastoja u donošenju odluka, jer bi drugi lideri mogli preuzeti izazovniju ulogu u budućnosti.
