Sada je i zvanično – Bosna i Hercegovina je ostala bez prvih 108,5 miliona eura iz Plana rasta Evropske unije za Zapadni Balkan.
Novac koji je mogao biti iskorišten za modernizaciju infrastrukture, digitalnu transformaciju, unapređenje javne uprave ili jačanje konkurentnosti malih i srednjih preduzeća – preusmjeren je prema zemljama regiona koje su uradile ono što BiH nije: usuglasile reformski plan i pokazale volju za djelovanjem.
Iako je upozorenja iz Brisela bilo na desetine, domaći politički vrh ostao je nijem, inertan i duboko zakopan u beskonačne rasprave oko nadležnosti. U pitanju je 22-člana radna grupa koja od novembra 2022. pokušava da usaglasi Reformski plan. Među njenim članovima su predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, premijeri Federacije BiH i Republike Srpske Nermin Nikšić i Radovan Višković, resorni državni i entitetski ministri, svi kantonalni premijeri, te gradonačelnik Brčkog. Tu su i direktori Direkcije za ekonomsko planiranje i Direkcije za evropske integracije.
U teoriji, ovaj tim je trebao biti moćan instrument za provođenje ključnih reformi i otključavanje evropskih sredstava. U praksi, postao je simbol političke disfunkcionalnosti BiH.
Od trenutka kada je Evropska komisija objavila Plan rasta vrijedan 6 milijardi eura, jasno je naglašeno: sredstva će dobiti oni koji se jasno opredijele za reforme, usvoje konkretne planove i preuzmu odgovornost. BiH nije ispunila nijedan od ovih uvjeta. Umjesto toga, svjedočimo višemjesečnom zastoju, prebacivanju odgovornosti, izbjegavanju donošenja odluka i tišini s vrha vlasti.
Dok Srbija, Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija već koriste sredstva i prezentuju projekte, BiH ostaje u poziciji promatrača – zemlje koja ima pristup fondovima, ali nema kapaciteta da ih koristi. Ili još preciznije: ima kapacitete na papiru, ali ne i političku volju.
Ovo nije samo administrativni propust – to je politički poraz. Građani BiH danas ne znaju gdje je zapelo, niti ko je tačno odgovoran. Ne postoji izvještaj, izjava ili makar pokušaj javnog objašnjenja zbog čega je izgubljeno više od 100 miliona eura. Ni Vlada Federacije BiH, ni entitetski premijeri, ni članovi radne grupe ne nude odgovore.
Ono što se zna jeste da novac odlazi drugima. EU ne čeka. Prioritet daje onima koji znaju iskoristiti šansu. U tom kontekstu, BiH je – još jednom – pala na najvažnijem testu: testu ozbiljnosti i sposobnosti da funkcioniše kao država.
Za građane, to znači još jednu propuštenu priliku za bolji javni prevoz, kvalitetnije obrazovanje, digitalizovane usluge i podsticaje za privredu. Za političare, to izgleda znači samo još jedan dan bez odgovornosti.
Evropska unija nije zatvorila vrata – ali je jasno poručila: fondovi nisu beskonačni, niti zagarantovani. Ko ne radi – taj ne dobija. BiH to sada osjeća na vlastitoj koži. I na budžetu koji je mogao biti jači za 108,5 miliona eura.
