Robert Golob, premijer Republike Slovenije, doputovao je danas u zvaničnu posjetu Bosni i Hercegovini. Ovo je prva posjeta za Goloba, koji je dužnost premijera preuzeo u aprilu prošle godine, nakon ubjedljive pobjede na izborima, koja je za mnoge došla neočekivano.
56-godišnji inženjer elektrotehnike i menadžer, lider Pokreta sloboda (GS), u politici je prisutan od kraja 90-ih, iako je za mnoge novo lice. Golob je bio državni sekretar u vrijeme Janeza Drnovšeka, a kasnije i potpredsjednik stranke gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića. Prije nego što je postao premijer Slovenije, 16 godina proveo je na čelu slovenačke nacionalne kompanije GEN-I. Zvanje doktora elektrotehnike stekao je sa 29 godina.
“Politika me nije postavila na ovu funkciju, ali me jest natjerala da se sam počnem baviti upravo politikom”, objavio je kada je napustio kompaniju.
Golob je liberal koji se zalaže za ličnu i društvenu odgovornost i tehnokratski pristup vlasti. Posvećen je programu zelene i digitalne transformacije, uvjeren da će tako Sloveniju povesti putem uspjeha. Njegov Slobodarski pokret ideološki nije čvrsto definisan. Golob kaže da nisu klasična stranka i da nemaju stranačku disciplinu.
Slovenački premijer ne krije da je nosilac antifašističke ideologije, iako s ekološkim, pa čak i neoliberalnim pečatom. Svoju politiku opisao je riječima "malo lijevo - malo desno".
Golob nije nepoznato lice bh. javosti. Uz nekadašnjeg sarajevskog biznismena Nihada Spahalića vodio je projekat izgradnje hidroelektrana na Neretvi, preko zajedničke firme Intrade energija.
Intrade energija je u to vrijeme bila dio grupacije Golobovih energetskih firmi. Tada je bila u vlasništvu firme IG Investicijski inženjering, koja je bila u stopostotnom vlasništvu Istrabenz Gorenja, a obje je vodio Robert Golob.
U to vrijeme, širok odjek u javnosti imao je snimak Spahalića na kojem pojašnjava sagovorniku da je svog partnera Goloba nagovorio da prihvati 15 posto. Ovaj postotak odnosio se na vlasništvo u bh. firmi, koje se trebalo smanjiti kako bi Intrade energija mogla dobiti koncesiju za posao s hidroelektranama. Koncesije su tada vrijedile i do 300 miliona eura.
