Dolazak istražitelja Evropskog ureda za borbu protiv prevara (OLAF) u JP Autoceste Federacije BiH predstavlja jedan od najozbiljnijih trenutaka za ovu javnu kompaniju od njenog osnivanja.
OLAF ne pokreće ovakve akcije zbog administrativnih propusta niti zbog sitnih nepravilnosti. Njegov mandat je zaštita novca evropskih poreskih obveznika, a kada njegovi istražitelji ulaze u institucije i iznose računare, servere, hard diskove i drugu elektronsku opremu, to znači da postoje ozbiljne indicije o mogućim zloupotrebama evropskih sredstava.
Međutim, ono što ovu aferu izdvaja od brojnih prethodnih jeste tvrdnja da su pojedini rukovodioci u Autocestama Federacije BiH navodno unaprijed obaviješteni o dolasku istražitelja. Ako se pokaže da je ta informacija tačna, cijela priča poprima potpuno novu dimenziju. Više se ne govori samo o mogućim koruptivnim radnjama prilikom realizacije infrastrukturnih projekata, nego o mogućem pokušaju opstrukcije međunarodne istrage. To bi značilo da neko nije pokušavao zaštititi javni interes, već zaštititi one koji su eventualno učestvovali u nezakonitim radnjama.
Posebno zabrinjava navod da je upozorenje navodno stiglo iz predstavništva Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), institucije koja finansira dio projekata koje OLAF sada istražuje. Ukoliko bi se takve informacije pokazale tačnim, posljedice ne bi bile ograničene samo na Bosnu i Hercegovinu. To bi bio ozbiljan udar na kredibilitet sistema kontrole evropskih fondova i otvorilo pitanje koliko su mehanizmi zaštite evropskog novca zaista sigurni od unutrašnjih curenja informacija.
Nije tajna da se oko projekata Autocesta Federacije BiH već godinama gomilaju ozbiljne sumnje. Gotovo svaki veliki infrastrukturni projekat prate priče o dodatnim radovima, aneksima ugovora, povećanju cijena i višemilionskim odobrenjima izvođačima. Javnost je navikla slušati obrazloženja o "nepredviđenim okolnostima", "izmjenama projekta" ili "potrebi usklađivanja s tržišnim cijenama". Međutim, kada povećanja vrijednosti ugovora dosegnu desetine miliona maraka i eura, više nije riječ o uobičajenim građevinskim korekcijama, nego o ozbiljnim finansijskim odlukama koje zahtijevaju potpunu transparentnost.
Slučaj dionice Poprikuše – Nemila posebno je osjetljiv upravo zbog tvrdnji da je izvođaču radova, turskoj kompaniji Cengiz, prvo odobreno gotovo 54 miliona konvertibilnih maraka dodatnih sredstava, a zatim je cijeli projekat rezultirao novim zaduženjem države u iznosu od oko 95 miliona eura. Ti milioni nisu privatni novac direktora, ministara ili članova uprava. To su sredstva koja će vraćati građani Bosne i Hercegovine kroz poreze i nova zaduženja države. Upravo zato svaka sumnja u nezakonito trošenje tog novca mora biti predmet detaljne i nezavisne istrage.
Posebno je indikativno što se navodi o pritiscima na italijansku kompaniju IRD Engineering, koja je obavljala nadzor nad radovima, poklapaju s ranijim istraživanjima medija. Ako su zaista postojali pokušaji da se nadzor prisili na odobravanje većih iznosa izvođaču radova, onda se ne radi o pojedinačnom incidentu nego o obrascu ponašanja u kojem se stručni nadzor pokušava pretvoriti u puku formalnost.
Ništa manje ozbiljne nisu ni informacije koje se odnose na poddionicu Ozimice – Poprikuše, gdje Ured evropskog javnog tužitelja (EPPO) već vodi istragu zbog sumnji u korupciju prilikom izbora nadzora nad gradnjom. Kada se dvije velike evropske institucije – OLAF i EPPO – istovremeno bave projektima iste javne kompanije, teško je više govoriti o izolovanim slučajevima ili politički motivisanim optužbama. Takav razvoj događaja jasno pokazuje da evropske institucije smatraju kako postoje ozbiljni razlozi za detaljnu provjeru načina na koji su trošena sredstva evropskih kreditora.
Još je važnije pitanje šta će sada učiniti domaće pravosuđe. Hoće li Tužilaštvo Bosne i Hercegovine otvoriti zasebnu istragu o navodima da je neko dojavio dolazak istražitelja? Hoće li biti ispitano ko je eventualno uklonio dokumentaciju ili elektronske dokaze prije dolaska OLAF-a? Ili će se čekati da evropske institucije završe posao koji su domaće institucije odavno trebale obaviti?
Bosna i Hercegovina se godinama predstavlja kao država koja želi članstvo u Evropskoj uniji. Međutim, evropske integracije nisu samo usklađivanje zakona i političke izjave. One podrazumijevaju sposobnost države da zaštiti javni novac, procesuira korupciju i garantuje da nijedan pojedinac nije iznad zakona. Ako se pokaže da su međunarodni istražitelji unaprijed "pročitani", onda će najveća šteta biti gubitak povjerenja evropskih partnera. Bez tog povjerenja neće biti ni novih investicija, ni novih kreditnih linija pod povoljnim uslovima, ni ozbiljnog napretka na evropskom putu.
Na kraju, možda najvažnije pitanje nije koliko je miliona sporno niti ko će se naći na optuženičkoj klupi. Ključno pitanje glasi: kako je moguće da međunarodna istraga, koja je trebala biti iznenadna, navodno postane poznata onima koje istražuje? Dok se na to pitanje ne odgovori jasno i uvjerljivo, svaka priča o borbi protiv korupcije ostat će samo još jedna politička fraza. A Bosna i Hercegovina će nastaviti plaćati cijenu sistema u kojem se, prečesto, više energije ulaže u skrivanje tragova nego u zaštitu javnog interesa.
