Saga o prodaji Autobuske stanice u Zenici, jedne od ključnih nekretnina posrnulog preduzeća Zenicatrans u stečaju, pretvara se u pravosudni labirint pun sumnji, prigovora i, kako tvrdi investitor, neodgovornosti nadležnog suda.
Firma “Špic beton”, koja je ponudila punu cijenu od 3,15 miliona KM i prošla kompletnu proceduru, i dalje čeka – bez imovine i bez odgovora.
Dok se prošlog ljeta grad opuštao na odmoru, iza kulisa se odvijala drama vezana za prodaju stanice smještene u srcu Zenice. Nekadašnji ponos javnog prevoza, Zenicatrans, već petu godinu je u stečaju, a radnici bez plata i staža čekaju da prodaja imovine donese pravdu. Međutim, prodaja Autobuske stanice, umjesto olakšanja, donijela je dodatni haos.
Puna ponuda, puna uplata – i poništenje
Na licitaciju raspisanu krajem jula 2024. prijavila se samo jedna firma – “Špic beton”. Uplatili su depozit, dostavili urednu dokumentaciju i ponudili punu procijenjenu cijenu. Iako se na stolu pojavila još jedna, neregularna ponuda bez dokaza o uplati, stečajni upravnik i Odbor povjerilaca zaključili su da je “Špic beton” jedini legitimni ponuđač i proglasili licitaciju uspješnom. Firma je, u skladu sa zakonom, uplatila preostali iznos.
Ali tu počinje pravosudni zaplet.
Dvije firme, koje se nisu ni prijavile na licitaciju, podnose prigovore zbog – previsokog depozita. Stečajna sudinica Marina Šapina se dan kasnije uključuje u slučaj i usmeno sugeriše da se licitacija poništi zbog proceduralnog propusta: oglas nije bio objavljen na oglasnoj ploči suda. Iako je cijeli postupak već prošao, odluka se povlači, a Špic beton ostaje bez imovine.
“Pokvarili smo plan o prodaji u bescijenje”
Direktor firme “Špic beton”, Edin Kapković, tvrdi da su ušli u proces čisto i transparentno, ali su, kako kaže, “pokvarili uhodanu šemu” po kojoj se prva licitacija obori kako bi se imovina kasnije prodala u bescijenje.
“Uplatili smo sve, dostavili sve, prošli proceduru i dobili potvrdu. A onda nas sistem jednostavno – ignorira. Sudinica se uključuje tek kada novac već leži na računu. To je neprihvatljivo u pravnoj državi”, kaže Kapković.
U više navrata slali su pisane zahtjeve za donošenje odluke, ali iz suda – tišina. Bez odluke, bez rješenja, bez mogućnosti žalbe. A skoro godinu dana kasnije, situacija je i dalje mrtva tačka.
Sud šuti, Ustavni sud ranije već presudio u sličnom slučaju
Slučaj sada podsjeća na ranije rješenje Ustavnog suda BiH koji je u predmetu firme iz Gornjeg Vakufa potvrdio da propusti stečajnog sudije ne smiju snositi posljedice za “savjesnog kupca” koji je ispunio sve obaveze. Ako Špic beton krene tim putem, slučaj bi mogao imati šire implikacije za stečajne procese širom BiH.
“Poštujem sud, ali ono što ne mogu prihvatiti jeste šutnja. Šutnja koja mi uskraćuje osnovno pravo – da se žalim, da dobijem odgovor, da znam na čemu sam. Ovo više nije borba za imovinu – ovo je borba za pravdu”, zaključuje Kapković.
Ko će na kraju odgovarati, da li će radnici Zenicatransa konačno vidjeti svoja potraživanja i hoće li “savjesni kupac” ostati bez prava – pitanja su na koja odgovore još uvijek ne daje ni Općinski sud u Zenici.
