Digitalni hladni rat između EU i SAD: Ko kontrolira globalni poredak?
Ono što se dešava između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država nije tehnička debata o algoritmima, propisima ili kaznama protiv velikih tehnoloških kompanija. To je strateški sukob za kontrolu globalnog digitalnog poretka, sličan po logici klasičnom Hladnom ratu, ali mnogo sofisticiraniji i opasniji, jer se odvija zbog podataka, informacija i umova ljudi.
Evropa, svjesna svoje industrijske slabosti u tehnologiji, odabrala je put regulacije. Zakoni poput DSA i DMA predstavljaju pokušaj Brisela da nametne ograničenja američkim gigantima koji su izgradili digitalne monopole, uticali na javni diskurs i akumulirali moć izvan svake demokratske kontrole. Za EU je ovo pitanje suvereniteta i zaštite demokratskog poretka, dok Washington to vidi kao prijetnju američkim ekonomskim interesima i globalnom utjecaju.
Američki odgovor, od diplomatskog pritiska do simboličnih zabrana izdavanja viza evropskim ličnostima, pokazuje da je sukob poremetio transatlantski dijalog. SAD, koje su historijski propovijedale slobodna tržišta i slobodu izražavanja, koriste ovaj narativ kao štit za svoje kompanije, prikazujući Evropu kao "cenzuru", dok je pravi strah gubitak kontrole nad globalnom digitalnom arhitekturom.
Ovaj digitalni hladni rat je paradoksalan: saveznici u NATO-u, strateški partneri u Ukrajini, ali otvoreni rivali u tehnologiji. Ako se jaz produbi, svijet bi mogao završiti s dva paralelna digitalna sistema, dva standarda i dvije vizije interneta i slobode. Fragmentacija bi oštetila ne samo odnose SAD-a i EU, već i samu ideju otvorenog globalnog prostora.
U ovoj realnosti, pitanje nije ko će pobijediti u digitalnom ratu, već ko će postaviti njegova pravila. I po prvi put u decenijama, Evropa pokušava biti ne samo teren, već aktivni akter u oblikovanju globalnog digitalnog poretka.
