Trump završava godinu izoliran, nepopularan i s koalicijom koja se raspada iznutra. Paradoksalno, on ima svoj dio zasluga za to. Arogancija, tarife koje pogađaju džepove građana, narušile su njegov nekada impresivan imidž. Međutim, on ostaje opasan, posebno sada kada se osjeća zarobljenim u "uglu ringa". Mogao bi nas odvesti u rat s Venecuelom bez ikakvog objašnjenja...
Ova godina je bila zastrašujući izazov za svakoga ko jasno vidi "kakistokratiju" Donalda Trumpa. Vratio se na vlast s novim bijesom, okružen servilnim "baronima" tehnologije, stvarajući utisak da mu je na raspolaganju ne samo institucija već i sam duh našeg vremena.
Od tada smo svjedočili beskrajnoj paradi noćnih mora: maskirani, naoružani ljudi patroliraju ulicama, imigranti koji se tjeraju u užasne zatvore u El Salvadoru i korupcija toliko drska da bi zasjenila čak i najnemilosrdnije diktatore na svijetu.
Podjednako šokantna bila je tiha kapitulacija mnogih lidera u biznisu, pravu i medijima. Pokušaj shvatanja obima građanskog kolapsa Sjedinjenih Država u samo proteklih 11 mjeseci gotovo je nemoguć. To je kao pokušaj shvatanja prostranstva crnih rupa u Univerzumu.
Ipak, kako se 2025. godina bliži kraju, tračak nade se počeo pojavljivati na horizontu. Ova promjena nije došla od elita, već od miliona običnih ljudi koji su odbili da se poklone ucjeni ove administracije.
Kada je Trump započeo svoj drugi mandat, svuda se pričalo da je otpor prema njemu splasnuo. Ako je to nekada bilo tačno, danas više nije. Ova godina obilježila je neke od najmasovnijih protesta u američkoj historiji.
Amanda Litman, koja vodi organizaciju "Run for Something", kaže da postoji ogroman interes progresivnih mladih ljudi za uključivanje u lokalnu politiku, te da taj interes ide čak i dalje od ranih godina Trumpovog prvog mandata.
Čak i u Indiani, gdje republikanci značajno dominiraju, zakonodavci su se pobunili pod pritiskom birača i odbili da poslušaju naredbe pokreta MAGA o manipulisanju izbornim okruzima.
„Trump je možda nanio rane koje će boljeti generacijama, ali nije uspio držati vlast željeznom šakom “, kaže Lea Grinberg iz grupe „Indivisible“.
Prema njenim riječima, ova prepreka nije došla od visokih institucija ili političkih lidera, već od hrabrosti običnih ljudi koji su odbili postati dio fašističkog poretka. Ako se osvrnemo unazad, možemo jasno razlikovati trenutke kada je ovaj zaokret započeo.
Jedna od njih bila je utrka za Vrhovni sud Wisconsina u aprilu. Elon Musk, tada zaokupljen planovima za "efikasnost vlade", smatrao je ovu utrku ključnom i potrošio je preko 20 miliona dolara da bi je pobijedio.
Ali birači su masovno odgovorili, a njegov kandidat je sramotno izgubio za više od 10 procentnih poena. Nakon ovog udarca, Musk je počeo postepeno da se povlači, stvarajući prvi veliki razdor između najbogatijeg čovjeka na svijetu i američkog predsjednika.
U junu je vojna parada koju je Trump želio iskoristiti kao demonstraciju sile neslavno propala. Istovremeno, skandiranja "Ne kraljevima!" preuzela su trgove žestinom kakva nije viđena dugo vremena. Nešto kasnije, atentat na Charlieja Kirka iskorišten je kao sredstvo za ušutkavanje kritičara.
Kada je Disney pokušao cenzurirati komičara Jimmyja Kimmela nakon pritiska Trumpove administracije, reakcija javnosti je bila brza: val otkazivanja Disney+ i Hulu usluga prisilio ih je da odustanu.
Ovo je bio dokaz da Amerika ne popušta lako cenzuri. Iako je Trump pokušao pretvoriti Ministarstvo pravde u lično oruđe, njegovi planovi su zastali kod sudija i, prije svega, kod "velikih porota".
Ove građanske porote su dva puta odbile da optuže tužiteljicu Leticiu James, koju je administracija napala bez dokaza. Slično tome, kada je sistem pokušao da strogo osudi Seana Dunna zbog manjeg incidenta tokom protesta, porote su odbile da se poklone volji tužilaca.
Čak ni Jeanine Pirro, koju je Trump imenovao za tužiteljicu u Washingtonu, nije uspjela tri puta zaredom osigurati političke optužnice, jer su ljudi u poroti odbili postati "poslušnici" moći.
Naravno, ove porote su bile u liberalnim područjima, ali činjenica da narod vrši kontrolu nad vladom je živi znak demokratije.
Kao što kaže Jan Basin iz organizacije Protect Democracy, ovo pokazuje da građani nisu spremni odreći se svoje slobode. Trump završava godinu izoliran, nepopularan i s koalicijom.
koji se raspada iznutra. Pobjede demokrata u novembru i njihov povratak u školske odbore pokazuju da se konzervativni val povlači.
Paradoksalno, zasluge za ovo pripadaju samom Trumpu. Njegova arogancija, tarife koje udaraju po džepovima građana i ismijavanje svakodnevnih briga ljudi otupili su njegov nekada impresivan imidž. Međutim, on ostaje opasan, posebno sada kada se osjeća zarobljenim u "uglu ringa".
Može nas uvesti u rat s Venecuelom bez ikakvog objašnjenja, ali čini se da njegova „magija“ nestaje. Ne vjerujem da će Amerika završiti kao Orbanova Mađarska. I to ne zato što su nas najviše institucije spasile, već zato što obični Amerikanci nisu htjeli da se boje.
