Potražnja za stanovima je počela da stagnira i to će, prije ili kasnije, dovesti i do pada cijena.
Tržište stanogradnje prelazi iz stanja investicionog tržišta u tržište krajnjih kupaca, ili tržište potražnje. Pojavljuju se kupci koji kupuju stanove za svoje potrebe a ne kao investiciju u imovinu a oni malo racionalnije gledaju i očekuju da za novac koji dobiju više nego što su mogli da dobiju juče.
Pokazuje se da je prošlo vrijeme investitora koji su umjesto na finansijsko tržište, novac investirali u nekretnine, i očekivali da će na njemu dobro zaraditi, pa se nisu previše obazirali na cijenu po kojoj kupuju.
Gotovog novca i kredita je bilo toliko da njima nije značilo mnogo da li će platiti nekoliko stotina eura više ili manje.
Sa takvim investitorima kupci stanova koji su kupovali za sebe i svoje porodice nisu mogli da se nose. Sada je takvih investitora sve manje i imao šahovsku partiju između kupaca i prodavaca.
Kupci osjećaju da dolazi njihovo vrijeme a prodavci se nerado suočavaju sa takvom istinom i pokušavaju da je odlože. Ovo tek početak takve „nove“ situacije na tržištu.
Novac polahko poskupljuje i nema ga baš kao prije dovoljno, to će se sve preliti na ponudu i potražnju a onda i na cijene. Ali to je, generalno, dobro za tržište i ide u prilog svima. Više neće biti nestabilno, sa suludim cijenama i trkom za kupovinu, već će biti stabilno i predvidljivo.
Veliki stanovi se slabo traže a biće ih…
Ovakvu situaciju najbolje ilustruje segment tržišta velikih stanova, od 100 i više kvadrata. Takvi stanovi se sve manje traže, jer su skuplji, a u ponudi će ih biti sve više.
Traže se samo manji stanovi, kuće i sada sve više zemljište, za velike malo ko ima da odvoji 2.000 eura i više po kvadratu. Kamatne stope na kredite rastu i dogod bude tako sa novcem, biće i sa prodajom stanova. Tržište je trenutno veoma konfuzno jer prodavci se bune kada mu kažete da je cijena nerealna i da neće moći da proda stan po cijeni po kojoj je naumio.
